31.7.10

Unplugged, off-road...

.

01. - 15.08.2010.
.

29.7.10

Na(j)zad korektni!

.

Svi su podržali.

Neki teška srca, ali uglavnom je bilo kao po komandi: "Ajm'o, sad! Svi ruke gore..." Ko misli drugačije taj je reakcija (fašista?), anti-evropljanin.. U svakom slučaju: ko' je lud - ne budi mu drug... A lud je svako ko se drzne da izdvoji svoje mišljenje. Nema tu šta da se misli, to je već "izmišljeno" u CIVILIZOVANOM belom svetu, naše je samo da podržimo. Da nebi ispali zatucani i primitivni... A možda to jednoumlje može da bude i korisno (npr. ako ste nekakva vlast)?

Pa hajde onda da i mi podržimo (na naš način).
.

24.7.10

Feudalizacija Srbije

.
Stvarno nije u redu da čim napustite predgradja Beograda, udjete u neku drugu, mnogo tužniju zemlju... Regionalizacija je ZAISTA dobra ideja. Isto kao i privatizacija društvene svojine, sanacija banaka, uvodjenje "reda" u platnom prometu, reforma zdravstvenog sistema...

Ponekad treba razmisliti KO sprovodi neku ideju, sa kakvim motivima, i u čijem interesu? Ako nam je stvarno sudjeno da nas "provereni stručnjaci" iz G17+ još i "regionalizuju" ...

Crno nam se piše...
.

19.7.10

Rashladjivanje

.
Ovo je naravno post o borbi protiv letnje sparine. Ali plakat je skroz pogrešan! Unosi nepotrebne kontraverze i skreće temu u pravcu koji autor nije želeo. Diže temperaturu! Na ovu VRUĆINU!

A možda baš zato i nije loš? Na ovoj paklenoj žezi treba "ohladiti" - i fizički, i mentalno, i emotivno...  Ono prvo je lako, a za druga dva treba malo filozofije (tu ja uskačem).

Jedno od mojih sećanja iz vremena kad sam radio u Africi... (inspiracija za post je naravno Milja Lukić, iz bog-zna-kog razloga mi se redovno uzajamno inspirišemo).  Dakle, benzinska pumpa, u sred pustinje. Stajemo skoro svaki drugi-treći dan, i uvek se odigrava identična legendarna scena. "Pumpadžija" u dugačkoj "spavaćici", bos,  leži na madracu položenom direktno na asfalt u najsenovitijem delu pumpe. Iako nas je morao videti (ili bar čuti) kilometrima daleko, i iako stojimo već pet minuta i čekamo, počinje da ustaje tek kad ga pozovemo po imenu.  Samo da se pridigne sa madraca treba mu bar 3 minuta. Još toliko da ode do česme i opere ruke (?) Ako mu se baš jako žuri - stigne do kola za 10-tak minuta (metar u minutu). Zatim obavezno pita (ljubazno, i kao da nas prvi put u životu vidi) - šta želimo?

14.7.10

Ko je oklevetao bumbare?

.
Često se, naročito leti, probudim sa prvim zracima sunca, i obično izadjem na terasu da uživam u ptičijoj filharmoniji. Ovaj ritual "pozdrava suncu"  najčešće se svodi na lagani prelaz iz polu-uspavanog u skoro-sasvim-budno stanje, i potpuno je operisan od bilo kakvog mentalnog sadržaja - čista nirvana.

Ipak,  jutros dok sam ispijao kafu i žmirkao kroz turske karanfile, viseće muštkatle, i petunije - nešto je uspelo da privuče moju pažnju: jedan vredan bumbar.

Pre nego što je kafa koju sam usporeno srkutao stigla da se ohladi, bumbar je uspeo da obidje svih 5 žardinjera povešanih o ogradu terase. Na njegovim stražnjim nogama mogli su se jasno videti veliki žuti grozdovi polena. Poranio čovek, i radi-li-radi...

I namah mi se rodi ideja: Ko je oklevetao bumbare? I zašto? Paralela izmedju ovog insekta - i "onog drugog" je izgleda dublja i višeslojnija nego što se to može učiniti na prvi površan pogled.

12.7.10

Virus iz Crne Rupe

.
Hajde da čujemo malo drugu stranu. Jedan  prijatelj, hirurg - reče mi u vezi jedne od brojnih burno medijski propraćenih afera: "Šta žele ovim da postignu? Da lekari izbegavaju sve slučajeve sa neizvesnim ishodom, i da rade samo rutinske stvari..."

U ovakvim okolnostima, čovek je potpuno u pravu. Sto puta je teže nekoga optužiti za pasivnost, nego za grešku. Prosto: nema tragova! A vrlo lako je izbeći odgovornost: tu su liste čekanja, normativi,  naravno - uvek dobro dodje još neka dodatna analiza ili mišljenje, a ako baš "zagusti" tu su i prava iz radnog odnosa (radno vreme, godišnji odmori, bolovanja itd).

Bolje da ne nastavljam dalje u tom smeru - prosto to nije moja profesija. Ali postoji jedna paralela koju moram da spomenem. U dizajnu 21.veka (koji  je medju par mojih glavnih preokupacija) glavni teoretski problemi današnjice nisu estetske prirode (kako bi neko očekivao)  - već ETIČKE.

"Dizajneri, izbegavajte kompanije koje traže da lažete za njih!" - kaže Tibor Kalman.

6.7.10

Peticija za ostavku ministra zdravlja Tomice Milosavljevica

ili: Evropske Vrednosti i Stoka-bez-repa
.
Srbi ponekad imaju ozbiljnih problema sa kulturom. Grižu savesti (ili kompleks) najčešće pokušavaju da smire nategnutim izgovorima o 500 godina pod Turcima, ili 50 pod komunistima... Ipak, pre će biti da je PRAVI RAZLOG  onih par hiljada godina pod sopstvenom "elitom".

Kultura na koju trenutno mislim je od one vrste kao kad slučajno kinete u društvu, pa kažete "izvinjavam se". Svi znaju da niste namerno, ali eto - takav je red. Ili ako vaše dete u gostima kaže ili učini nešto neprikladno - vaša dužnost je da se izvinete domaćinima. Svi znaju da vi to nikako (ili bar na racionalan način) niste mogli sprečiti - ali baš zato su i izmišljeni mehanizmi kojima vi simbolično prihvatate odgovornost (izvinjenje). Na taj način daje se simbolična kompenzacija svima koji bi se eventualno mogli osećati povredjenim...

3.7.10

Kolekcionar daski za peglanje

.
Savetovali su mi da nadjem neki hobi. Nije bilo lako izabrati, ali kao i uvek, ideja je došla sama. Pročitao sam u novinama da se na licitaciji stvari iz Šarićevih vila nalazi i jedna daska za peglanje.

Bilo je tamo naravno i zanimljivijih stvari, ali većinom  su znatno iznad mojih skromnim platežnih mogućnosti. Pogotovo ako od svega toga imam nameru da napravim ozbiljan hobi (a imam)! Može se lako desiti da ta kolekcija tokom godina dostigne impozantne razmere...

Ako malo razmislite o toj ideji  videćete da ima svoju dubinu - istovremeno sadrži u sebi sentimentalno-poetsku, i veliku  simboličnu vrednost. Šta nam govori jedna daska za peglanje?  Koliko god da se uzdignemo od nivoa smrtnika, postoje neke banalne stvari koje moramo da radimo (ili da neko radi za nas). Svi smo mi - dakle - samo obični ljudi. Sa druge strane daska prodata na licitaciji predstavlja simbol potpunog posrnuća i pada. Ona je očigledan dokaz da je neko izgubio okršaj sa Pravnom Državom, i da je izneo (nepeglane) gaće na štapu. "I Fought the Law and the ... law won"