29.4.09

Svi mrze reklame!

.
Danas sam uradio nešto bizarno: Malo sam čitao sopstveni blog! Izgleda da bi trebalo to češće da radim - poslednjih nekoliko postova su stvarno očajni!

Mislim, nisu toliko očajne ideje, koliko SVE ZAJEDNO izgleda očajno! Naravno, ideja ovog bloga (a naročito verzije na engleskom (http://promo-print.blogspot.com/) je od početka bila da se privuče još neki potencijalni kupac, saradnik, ili bar posetilac na sajt (www.deto.rs), ali do skora je to ipak bilo koliko-toliko "upakovano", a trudio sam se i da postojećim klijentima (koje sam želeo da privučem da povremeno posećuju ovo mesto) pružim i neke dodatne "korisne sadržaje"... Ni sam ne znam kako mi se desilo da se blog preko noći pretvorio u "Blogo-Shop"!

Da ironija bude veća - i ja mrzim reklame! Voleo bih naravno da ponekad odem malo da se smejem na "Noć reklamoždera" (al'nikad ne stignem), kao što sam uvek voleo slične emisije na televiziji, ili lucidne ideje u štampanim medijima... Ipak to je daleeeko od "regularnih" reklama tipa: "skinite fleke, ispeglajte bore i telefonirajte do mile volje na povoljan kredit, sa mirisom mošusa, ukusom limuna, i naravno (onih dana) - sa krilcima!" U najboljem slučaju postanem "vickasto-ciničan", a ako neko slučajno uključi "Tele-shop" - dešava mi se da dobijem i pravi napad panike: "Sklanjaj-bre-tooo!"

Naravno - treba nam posao, od nečega mora da se živi. Sve ja to razumem i (kažu) uspešno praktikujem već 15-tak godina. Hopkins mi je "otvorio oči" - nije Amerika velika zbog Detroita i Holivuda, već zbog putujućih prodavaca biblija, zavesa za tuširanje, i usisivača ...

Imao sam danas jedan "flash". Posle višemesečnog udaranja glavom u zid i jalovih pokušaja da uspem u onome od čega je izgleda ceo svet digao ruke (da pobedim krizu), palo mi je na pamet da bi sa istim budžetom koji sam planirao da odvojim za promociju jedne nove ideje, mogao da kupim čamac i celo leto provedem vozikajući se po Tamišu, Dunavu, i okolini! Opušteno!

Neko bi morao da me podseti na "odgovornost" koju imam, jer ta fix-ideja mi postaje sve primamljivija... Pogotovo kad se setim kako se ovih dana polako ali odlučno priprema uvodjenje novog PDV-a, čime naša "odgovorna" država pokazuje čvrstu i nepokolebljivu rešenost da istraje na svom parazitsko-reketaškom kursu (uhodanom već više decenija)...

Eto, tako nastaju ideje! Upravo sam smislio kako da Srbija, i svi mi s njom zajedno - izadjemo iz krize!

Izvozićemo banane!
.

27.4.09

Kako smo mogli bez ovoga?



Dali je naslov ironičan ili ne? Kako god: mali (jeftini) a originalni poklončići (posebno oni koje niska nabavna cena kvalifikuje za masovnu uprotrebu - na primer na promocijama i sl.) bili su i ostali san svih onih koji se bave marketingom ili prodajom... Na primer: držač za mobilni telefon po ceni manjoj od 0.20 Eur?

Da li ste tražili ovako nešto?
.

23.4.09

A sad nešto STVARNO originalno!



Dali je ovo stona lampa ili stoni kalendar koji svetli? Ne mogu da tvrdim, ali čini mi se da smo otvorili jedno novo poglavlje... Gruba prognoza cene za ovakav promotivni artikal je oko 3-4 eura (uračunata i štedljiva sijalica + eko ambalaža) Naravno - i u malim serijama! Samo 4 eura za nesvakidašnji poklon trajne vrednosti?

I zamislite: ne pravi se u Kini !

.

22.4.09

Intel outside!


Nije neki naročit dizajn (a i šta će im?). Pronašao sam slučajno kesu koju smo radili pre par godina, pa eto - da se pohvalim . . . A i pao mi je na pamet dobar naslov za post!

Kreativno?
.

16.4.09

Centar sveta


Da li znate gde je centar sveta? Ako razmislite malo o globalnom selu (a selo ko selo: il' je suša - il' je poplava), shvatićete da je ima još jednu fascinantnu osobinu: Centar ovog "Sela" je nigde i svugde.

Možda je baš ispod vašeg kreveta...
.

7.4.09

Ekologija na delu

.
Na jednom forumu pronašao sam informaciju o pokretanju peticije za zabranu plastičnih kesa u Srbiji. Link je vodio ka sajtu posvećenom istoj ideji, i sve bi bilo super da poslednji datumi u vezi sa tom temom nisu- iz decembra prošle godine.

Izgleda da ekologija i nije main-stream ideja, bar ne na ovim prostorima? Moj problem je što se vrlo dobro sećam vremena kada si na manje-više svakoj većoj bari, kanalu ili rečici na 5-6 kilometara od centra Beograda mogao da se napecaš ribe (na većini - i da se okupaš!). Bilo je to pre samo 20-tak godina. Sada čak i ako (slučajno) uhvatiš nešto, TO NEŠTO ni slučajno nebi smelo da završi u tanjiru (rizici po zdravlje se kreću u rasponu od malignih tumora do genetskih mutacija).

Najlonske kese, dakle ostaju da "cvetaju" po drveću, a PET-ambalaža će i dalje da "ukrašava" vodotokove, polja, dvorišta... U stvari - SVE gde je "ljudska noga kročila" već je pokriveno ovim tragovima civilizacije 21 veka...

Ovo što vidite je naš skroman doprinos ovom problemu: Eco-program reklamne ambalaže, kese izradjene od recikliranog papira (bez plastifikacije), potpuno razgradive, štampane ekološki neškodljivim bojama i uz upotrebu ekoloških pomoćnih hemijskih sretstava. Sigurno neće zameniti tone najlona koji svakog dana završe svuda oko nas, ali mi smo toliko mogli da uradimo...


Šta bi bilo kada bi SVI uradili bar onoliko koliko mogu?

.