29.6.09

Draža je nosio "lenonke"

.

.
... kao i Mihajlo Pupin,
Henri Matisse, Bertolt Brecht, Nikolai Rimsky-Korsakov, Jean-Paul Sartre, Ozzy Osbourne, Sigmund Freud, Frank Lloyd Wright, Mahatma Ghandi, Buckminster Fuller, Le Corbusier...

(a i meni je vid nešto oslabio u poslednje vreme, pa eto razmišljam i o tome...)
.

24.6.09

Vino od vrbe

.
Posle "Srpskih Banana" smislio sam još jedan epohalan brend: "Vrbovo Vino" (TM), tj vino od vrbe... Čisto za slučaj da me neko ne preduhitri, rešio sam da ideju (danas, 24.06.2009) javno objavim i na taj način registrujem pravo prvenstva za slučaj eventualnog spora oko autorskih prava... Uskoro objavljujem i sliku originalne ambalaže na ovom istom mestu. Idealan poklon za svaku priliku! Najoriginalniji suvenir iz Srbije! Očekivana cena ovog kvalitetnog belog vina sa geografskim poreklom biće oko 400-450 dinara (4-5 Eur) + poštarina i pakovanje.

Ako slučajno niste do sada skontali kako se pravi vino od vrbe:

Pa kad na vrbi rodi groždje...
.

20.6.09

Ekologija ili istina?

.
Ekologija je jedna od važnih tema u dizajnu već više od 100 godina. Naravno mislim na PRAVI DIZAJN, onaj koji "rešava probleme" za razliku od STAJLINGA koji se bavi samo površinskim "face-lifting-om"... (Toj zbrci, koja je mnogo više od terminološke - treba posvetiti neki drugi prostor i vreme, ali da se vratim na temu:)

Jedan moj prijatelj je ironično prokomentarisao "renesansu" papirne ambalaže rečima: "Sve šume posekoše zbog ekologije!" Na tu lucidnu opasku prvo sam se nasmejao kao na loš vic, a onda sam shvatio da, iako to zapravo i nije vic, ima mnogo toga smešnog (ili bolje: tragi-komičnog) u vezi trendova kojima prisustvujemo...


Kao i u mnogim drugim kontraverznim pitanjima današnjice celu stvar komplikuju diktati poput "korektnosti" i preovladjujućih (statistički) stavova, ili tzv "javnog mnjenja". Odgovori na komplikovana pitanja poput: kako se formiraju te "istine", kome ili čemu služe - verovatno su negde u (strato)sferi izmedju teorije-zavere i teorije-haosa. Jedno je sigurno: ISTINA uglavnom nema nikakve veze sa razvojem stvari. Najbolji primer za to koji sam čuo je vezan za neuspešan pokušaj ukidanja projekta reciklaže u New-Yorku. Iako je nezavisna komisija egzaktno dokazala da projekat ne samo da je finansijska katastrofa, već pravi više štete nego koristi - "javno mnjenje" je odlučilo da se projekat nastavi. Cilj tih i takvih projekata nikada nije ni bio spas planete, već "spas savesti" potrošačkog društva.

Ako je sve dim i magla, samo šarena bajka namenjena konzumentima, kako zasta stoje stvari, i šta zapravo mogu i treba da učine oni na kojima je glavna odgovornost za produkciju? (Mislim naravno podjednako na dizajnere i na finansijere, tj.naručioce poslova).


Nedavno sam u čekaonici dečijeg dispanzera video kako su se medicinski radnici poslužili propagandnim materijalom jedne farmaceutske kuće da spreče promaju da zatvara širom otvorene prozore. Ova "inventivna upotreba" ima dvostruku simboliku - neke vrste reklame bukvalno ne vrede ništa, a čak i "prosečno inventivna" čistačica može da pokaže "marketingu" pravac u kome treba ići. Da li smo nešto propustili?

Zapravo, sa teorijom je sve u najboljem redu. Ogromna većina ljudi uključenih u proces su kompetentni i "up-to-date" informisani o najnovijim marketinškim doktrinama. Odakle onda taj jaz izmedju jasno definisanih ciljeva i stvarnih efekata? Kako to da (svi, stalno) pucamo u prazno i tek ponekad slučajno "ubodemo" metu? Zašto se deponije pune sve brže, a biblioteke, muzeji i galerije sve sporije? (a pritom smo sve siromašniji i kao pojedinci i kao civilizacija?)

Verovatno je svaka generacija imala isti "trip" (da od njih počinje Novo Doba) ali post-kunzumerističko društvo je po svemu sudeći došlo pre svojih proroka. Protivrečnosti su tolike da nema potrebe za dodatnom analizom. Ono što nam treba je izlaz za slučaj opasnosti. I to HITNO!

Pretpostavljam da sada zvučim kao oni "mahniti propovednici" koji idu ulicom i viču: "Pokajte se!". Što reče Duško Trifunović: "Baš me briga, mene niko ionako ne shvata preozbiljno... " Uostalom moja "misija" i nije da dajem odgovore već da postavljam pitanja. Imam jedno dobro: Šta ako je npr. ova kriza uvod u "stvarno krupne" promene? Šta će se desiti jednog dana kad krene lančana reakcija "post-konzumerističke" filozofije: "A šta će to meni?" i sveopšteg urušavanja potrošačkog društva, tržišta, ekonomije, jednom rečju: sveta koji poznajemo?


(ako mi ne trebaju stvari koje za mene proizvode - onda sam i JA potreban koliko i stvari koje proizvodim...)


Ova priča bi trebalo da ima neku pouku? Neki optimistički ugao? Pročitajte još jednom prethodni pasus (u zagradi) - samo sporije. Mmm... ali nama TREBAJU (bar neke od) stvari koje čine život lakšim i/ili lepšim. Meni bi, na primer, bilo vrlo mrsko da moram da sadim boraniju da bi moja porodica imala šta da jede, ili da na posao (kakav god) moram da u julu (ili februaru) idem biciklom...Sa druge strane - postoje milioni stvari kojih bi se mogao da odreknem za čas (nažalost neke od njih i sam proizvodim)...


Budite budni! Budućnost dolazi...

.

18.6.09

Sanatorijum za work-o-holičare?

.
Mesto za kontrolisanu (nadziranu) apstinenciju od rada? Uz pomoć (neznatno) modifikovanih tehnika za odvikavanje od npr. kocke, pušenja ili tabletomanije? Nešto lično: dizajn prostora lišenog mogućnosti da se u njemu bilo šta popravlja, prepravlja, ispravlja, usavršava, ili da se bavi bilo kakvom smislenom delatnošću, koju je (bar teoretski) moguće komercijalizovati ili razviti u posao?
(mogao bih na toj ideji da "PORADIM" - kad uhvatim malo vremena...)


Ma, neee... Nema šanse! Zamišljam likove (a i sebe medju njima, što da ne!) koji zure u crnu tačku na belom zidu, okruženi mirisom štapića za meditaciju, u pozadini prijatna opuštajuća muzika...

A iza spuštenih očnih kapaka - haos od ideja koje se roje, i košmar planova koji samo čekaju da isplivaju na "Things-To-Do" listi...


Neke ideje je (ipak) nemoguće ostvariti.
.

9.6.09

Bog pomaže...

.
... onome ko sam sebi pomaže!

Ova narodna mudrost mi je oduvek bila omiljena u ovakvim situacijama (krize). Provedem tako celo pre-podne obilazeći potencijalne klijente na živopisnoj lokaciji, još živopisnijeg naziva "Kudeljaski Nasip" (nije ni blizu tako loše kao što zvuči), - a kad se najzad dokopam kancelarije dočeka me telefonski poziv od - Kanadske ambasade!

Radi se o poklon-kutijici za (slatku) promociju olimpijskih igara u Vankuveru 2010 godine.

Ovo je naravno samo gruba ideja ali mislim da je ispala baš simpatično...

Hvala!

.