31.7.09

Elvis has left the building!

.
Čujemo se posle odmora (02-12.08)

.

30.7.09

Peace on earth, and...

(...dobra volja medju ljudima!)

Danas sam se čuo telefonom sa gospodjom X:
- "Zovite me danas na mobilni, u bilo koje doba dana ili noći... Važno mi je da TU STVAR sigurno završimo, da mogu sutra mirno da idem na odmor..." - rekao sam joj.
-"Potpuno vas razumem. Ja ću vam TO poslati mailom kasno večeras... Znate, imam malu decu, pa radim kad njih stavim na spavanje..." - reče mi ona.
"Isti slučaj! Potpuno Vas razumem... Budite bez brige - sve će biti u redu..." - razumeli smo se kao da živimo pod istim krovom 30 godina.

I tad mi je pala na pamet ta misao: Svi smo mi super osobe, samo ako imamo sreće da pridjemo jedni drugima...

... na pravi način.
.

27.7.09

Mnogo dizajna - za malo para!

.
Ovo nema baš mnogo veze sa uobičajenim (masovnim, preovlađujićim) shvatanjima o suštini i smislu grafičkog dizajna. Što se mene tiče - to je problem pomenutih shvatanja - a ne moj !!! Dizajn, onako kako ga ja vidim, treba da rešava probleme, a najveći i najčešći problem je - problem novca.

Primer za analizu: Većina malih privatnih apoteka ima skromnu ali vrlo raznovrsnu proizvodnju. Razni biljni čajevi, kreme, kapi... Nekoliko desetina različitih proizvoda, koje treba adekvatno opremiti... Zadatak je vrlo zahtevan, i obično toliko skup da su čak i najprostije "signature" (etikete sa jednobojnim natpisima) u minimalnim tiražima za ofset štampu - suviše skupe za većinu apoteka.

Moj predlog rešenja problema počiva na činjenici da je većina apoteka u poslednjih par godina "kompjuterizovana" toliko da raspolaže sa bar jednim računarom i jednim kvalitetnim štampačem. Tipska ricovana etiketa (u ofset full-koloru, sa svim potrebnim generalijama, + malo komercijalnog "stajlinga") + predvidjenim mestom za uštampavanje naziva proizvoda + odgovarajući šablon-softver + univerzalne kesice za čajeve...

Amerikanci bi rekli: "One size - fits all"... Uostalom, slika govori sve: Svi proizvodi dobijaju prepoznatljivu liniju i profesionalan izgled. Dakle, baš kao u naslovu: "Mnogo profesionalnog dizajna - za sasvim malo para...

Naravno ovakva logika (filozofija?) je primenljiva i na mnoge druge slučajeve. Mnogo toga postaje MOGUĆE, onog trenutka kad prihvatimo tezu da dizajn nije elitistička "zafrkancija", već običan ALAT - za rešavanje svakodnevnih (načešće novčanih) problema.

Oni koji su pratili link i videli cenu paketa (a bave se dizajnom) sada su verovatno zgroženi, i kao da ih čujem: "To je ponižavajuće! Damping! Od čega MI da živimo..." Moj odgovor je: Da li ste čuli za u poslednje vreme (na internetu) vrlo popularan izraz "free-business" ili "free-economy"? Sve je više poslovnih modela koji prate sličnu poslovnu filozofiju da NEŠTO (ponekad naizgled SVE) nude besplatno! U našoj priči dizajner ne prodaje - već RENTIRA svoju kreaciju, i tako SA-učestvuje u zajedničkom tržišnom uspehu (što duže neka ideja bude živela - duže ćemo (i više!) ubirati njene plodove. Naravno, sve to pod predpostavkom da jedini problem koji uspešno rešavamo...

...nije naš sopstveni !
.

24.7.09

Kad cvrčci spavaju....


Potraga za skrivenim vezama je (bar u mom slučaju) važan deo kreativnog procesa. Kakvim vezama? Mogu biti zasta raznolike: od manje-više očiglednih uzročno-posledičnih, preko raznih simboličnih, asocijativnih, do vrlo suptilnih i dubokih - ponekad i sasvim apstraktnih, poput simetrija i ravnoteža...

Uzmimo na primer frazu iz naslova. Pošto sam se nedavno preselio (nakon 35 godina provedenih u centru grada) u kuću u predgradju, pun sam raznih utisaka. Taj sa cvrčcima je vrlo fascinatan. U ove letnje dane ispraćaju me na spavanje i doprinose opštem večernjem "štimungu", ali trebalo mi je dosta da shvatim da su istovremeno i uzrok čudne nesanice sa kojom sam se suočio. Tek posle par dana shvatio sam da se redovno budim nekoliko sati pošto sam zaspao - zato što cvrčci u to vreme zaćute! (verovatno i oni odu na spavanje?)

Ne znam dali se to desi naglo (kao po komandi) ili u par minuta, ali razlika u "buci" je zaista velika. Naravno većini drugih umornih spavača - ova napadna tišina "ne bode oči" (tj. uši), ali ja se redovno probudim, piljim tako u plafon, i pitam se: "Šta bi sa cvrčcima?"

U kom pravcu bi mogla da krene ova priča? Naravno imam već mnogo ideja za razradu (ali nažalost - ne i vremena za to)...

Nije ni važno... Ipak, pomerili smo se "sa mrtve tačke"...

A to je kreativni pomak, zar ne?
.

23.7.09

Zastavice


Dali ste znali da je (po ustavu Srbije) grb na zastavi Srbije pomeren prema "motki" za tačno 1/7 dužine zastave? Iskreno - nisam ni ja (mislio sam da je grb na sredini). Menjali smo, doduše, zastave, registarske oznake, pasoše, nazive zemlje, internet domene...

Nadamo se da je sve to prošlost... A, ako ste gledali Svetsku Ligu ovih dana (radi se o odbojci- prim. aut. za neupućene) mogli ste da vidite da su se u Areni pojavile ovakve zastavice - 100% po "knjizi standarda" iz Ustava.

Sad znate i kako znam ono za 1/7 (20.000 zastavica! Nije šala!)

8.7.09

Kai-Zen tranzicija

.
Ponovo sam se vratio posle dužeg vremena jednoj inspirativnoj knjizi (odnosno ideji koju obradjuje). Radi se o "Kai-Zen"-u, tj. o japanskoj poslovnoj filozofiji stalnog (postepenog) napredovanja. Odprilike onako kako glavni junak iz Kusturičinog prvenca "Doli Bel" kaže: "Svakog dana, u svakom pogledu..."

Verovatno ću još pisati o toj temi, tj, knjizi, o mnogobrojnim zanimljivim primerima i tehnikama, ali sad bi hteo da se osvrnem na moju omiljenu "utopiju" - onu o Srpskim Japancima...

Slušao sam pre izvesnog vremena na radiju gospodina koji je osnivač društva Srpsko-Japanskog prijateljstva (na žalost, ne znam mu ime - ali saznaću). On je vrlo ozbiljno i argumentovano tvrdio da sa Japanom i Japancima imamo mnogo više sličnosti nego razlika. Ta teza dobro "drži vodu" kada se pogleda iz ugla "Pravog Srpskog Domaćina". Ključne osobine: štedljivost, marljivost, častoljublje, gostoljubivost, kult predaka, ponositost, odnos prema zemlji (komšijama, zajednici...) Sve se poklapa do detalja!

Izgleda da je "biološki materijal" dobar, ali nedostaje jedan bitan element za uspešno sprovodjenje Kai-Zen filozofije: Menadžment!
Uloga menadžmenta u Kai-Zen konceptu je da stvori okruženje i organizaciju u kojoj će svaki pojedinac biti procesno orjentisan na poboljšanje. Pri tom se ne nagradjuju i stimulišu samo rezultati, već i pokazani trud i privrženost poboljšanju.

Primer koji vrlo plastično ilustruje sveprisutnu Japansku Kai-Zen praksu odnosi se na grupu servirki u Tojotinoj kafeteriji, koje su jedne godine dobile prestižnu "Predsedničku" nagradu (sibolično priznanje koje dodeljuje i uručuje lično predsednik kompanije). Nagradu su dobile u izuzetno oštroj konkurenciji (praktično svih zaposlenih) zbog zanemarljive uštede (po našim merilima) koju su ostvarile na - racionalizaciji potrošnje čaja! Ovaj gest više govori o samom menadžmentu, o njegovoj taktičkoj dalekovidosti i briljantnom smislu za masovnu motivaciju, nego o nekakvim "nacionalnim osobinama". Siguran sam da nema te nacije kojoj ne prijaju pohvale, priznanja i nagrade (baš kao što nikom ne prija ignorisanje i nipodaštavanje).


Zaključak?


Mi smo Japanci koje je upropastio loš menadžement. Dok su 50-tih i 60-tih, 70-tih...itd, godina Japanci hitali (upornim malim koracima) od siromašne ratom razorene zemlje, ka statusu druge ekomske sile sveta, mi smo pevali: "Radio ne radio - svira ti radio!". Sećam se nekog profesora marksizma koji je veličao činjenicu da se proizvodna traka u Kragujevcu kreće tri puta sporije od od one u Torinu, a pet puta od one u Detroitu... Idiotsko obrazloženje je glasilo da pošto nema kapitalista (i sav profit ostaje radnicima - sic!) naš sistem je OČIGLEDNO najhumaniji i najbolji! (Do Japana u to vreme nisu mogli ni da "dobace")

I šta sad?


Naši industrijski radnici su u medjuvremenu od naj-lenjih postali naj-nezaposleniji, Velika Zemlja Dembelija je u medjuvremenu pukla po šavovima jer nisu znali kako da drugačije reše pitanje astronomskih medjusobnih dugova...
(to sa dugovima se ponavlja i u novim - sve manjim i sve zaduženijim Dembelijama) A menadžment? On je hvala na pitanju - živ-zdrav-i-debilan, i vodi nas i dalje. Kaže jutros premijer: "Mislim da smo dotakli dno ali sad polako idemo gore... Doduše, možda ćemo opet da padnemo na dno, ali..."

Šta reći, osim:

Banzai!

.