28.1.09

Pismo klijentu

(stvarno pismo, stvarnom klijentu...)

Postovana D.


tu odluku (u vezi velicine kesa) morate sami da donesete. Predpostavljam da osim čarapa koje sigurno staju i u najmanju kesu (verovatno i nekoliko komada), imate i luksuzni veš, koji je verovatno u kartonskim kutijama (različitih dimenzija ?)...

Morate sami da izmerite kutije, odnosno kombinacije koje vam se pojavljuju, i da se opredelite: dali će te se ravnati prema navećoj mogućoj kombinaciji (koliko se često dešava ?) ili će te uzeti neki prosek... Česta logika kod klijenata je da: "ako neko napravi nadprosečnu kupovinu - daćemo mu više kesa". Neki drugi klijenti imaju logiku: "bolje da kesa bude što veća (makar i poluprazna) jer to je REKLAMA, pa je bolje da bude što upadljivija"... Obe logike su legitimne, ja bih možda pre izabrao drugu, ali razumem i da to neki proizvodi ne mogu da podnesu. Nije loše ipak o kesama razmišljati kao o REKLAMI (npr. o bilbordima, ili reklami na radiju). U tom slučaju ne razmišljate o vrednosti onoga što stavljate u kesu, već gledate kupca kao pokretnu reklamu, i troškove uporedjujete sa uštedom na drugim vidovima reklame...

Eto, nadam se da sam vam bar malo pomogao.

Ipak,odluka ostaje na Vama.

S poštovanjem,


6.1.09

Srecna Nova SEKA

(ili: "Tri načina kako da zajašite SEKU, pre nego što ona zajaši vas!")

U vreme slavlja i čestitanja svako malo nadje se neki baksuz da nam skrene pažnju da se ne opuštamo i ne prepustamo letargiji, jer odmah iza ćoška čeka nas ONA - strašna i neumoljiva S.E.K-A (za one retke koji još ne znaju: "S-vetska E-konomska K-riz-A").

Svaka nova kriza nije ništa drugo nego novo deljenje karata. I baš kao u pokeru, nije od preterane važnosti kakve ćete karte dobiti: "Tri-pa-jednu?" Vrlo verovatno ni u nastavku partije neće mnogo aduta biti u našim rukama. Ono što nam uvek ostaje je drskost.

Naravno da ne mislim da se ekonomska kriza može pobediti blefiranjem (mada verovatno može i to da pomogne), mislio sam na istu onu drskost koju spominje Ričard Brenson ("Virgin") kada o misiji svoje kompanije kaže: "...ideje koje imaju drskosti..."

Čak i najveći optimisti oprezno prognoziraju kako je ovo godina u kojoj je cilj ostati u igri... Oni manje odvažni već su se preselili u publiku (medju "kibicere")... Gle, ostaju upražnjena mesta za stolom, i to je: PRVA ŠANSA !

Inače za vreme svake velike krize dolazi do masovnog pre-komponovanja listi tipa "Ko-je-ko", poseban strah od kriza imaju upravo Dinosaurusi i Mamuti jer im se ponekad za vreme istih dešava da u najboljem zdravlju i punoj snazi, naprasno - izumru! I zato dobro obratite pažnju na potencijalne naslednike, i kladite se na njih jer to je: DRUGA ŠANSA!

Vreme poput ovog koje dolazi je (po definiciji) i vreme previranja i ošte konfuzije: Politika, strahovi, sindikati, mediji, kriza poverenja, slepo poverenje, strah, demagogija i populizam, još strahova... U svoj toj zbrci stvari su (više nego obično) onakve kako IZGEDA DA JESU. Objektivnom uspehu (ili neuspehu) kumuje percepcija. Da li je slučajno što smo se proteklih meseci "ubili od posla" radeći pretežno za banke? Ako samo pomislite da je neka od njih "pukla" već sutra će to zaista i biti... Ista logika će vrlo brzo "harati" i u drugim branšama.

U situaciji gde svako svakome duguje, dok tzv. država okupirana sama sobom jalovim ulagivanjem gasi požar benzinom, pitanje poverenja postaje pitanje opstanaka. Imidž je već sada mnogo više od pukog prestiža, u doskora beznačajnim detaljima krije se ključna razlika izmedju vas i vaših BIVŠIH konkurenata. I to je naravno TREĆA ŠANSA.

Dji-Ha! Dji-HA!
.