12.12.08

May the Force be with you

.
Mogao sam ovaj tekst da zapocnem i sa Samsonom, Brus-Lijem ili Brus-Vilisom... Ali mi se nekako Lukasova verzija čini najprikladnija mediju na (po) kome pišem.

Pitanje je naravno univerzalno i tiče se porekla i prirode snage. Odakle dolazi, kako i zašto nas ponekad (iznenada i bez vidljivog razloga) napušta? Zašto je neki imaju u izobilju, a nekima nije data ni "da omirišu".

Ovaj motiv još od biblijskih vremena intrigira mnoge, a naročito je popularan u tzv. "self improvement " literaturi nad kojom se mnogi "intelektualci" zgražavaju (zato i jesu "pod navodnicima").

Bez obzira dali je analiza sa platforme "kung-fu-zen-budističke" škole, ili "vestern, holivud, marvel & asc." (tzv "zapadne" škole) razlike su samo u finesama. A priča uglavnom ide ovako:

Svi to mogu. Samo ako zaista žele. I ako vredno rade uče i vežbaju. I slušaju starije. A onda posle mnogo godina poslušne posvećenosti i predanog rada - dostiže se savršenstvo. Ipak, onaj najbolji otkriva na kraju da poseduje i onu neuhvatljivu trunku izuzetnosti koja ga čini najboljim od svih...

I tako prava suština, i stvarni izvor izuzetnosti je - u samoj izuzetnosti!!!

Osim činjenice da ovako paradoksalan nonsens uspešno vekovima prolazi neprimećen kao neki kameleon (verovatno zato što je tako najbolje za sve), šta nas uopšte uče sve te priče o "sili" i "snazi" i "izuzetnosti"?

Mora biti da sam pomalo umoran... Vreme je da odem kući i dobro se ispavam...

A sutra ćemo ponovo da "rasturamo"!
.

3.12.08

Domaćice! Manje zbori...

.
...da ti ručak ne zagori!. Najčuveniji i verovatno prvi slogan koji je ikada ušao u Srpske domove. Možda i preteča "viralnog" marketinga, jer je stalno iznova prepisivan i, u najboljoj tradiciji narodne umetnosti, obogaćivan i usavršavan. Verujem, mada nemam pojma o etnologiji, da je (već u duhu našeg naroda) verovatno sverkrva vezla tu čuvenu "domaćicu" za svoju snajku. Dovoljno sam mator da se zaista sećam jedne koja je visila iznad "smederevca" moje baba-Anke, ali verujem da su ih svi videli (makar na TV-u).

A sad malo organizacione filozofije: Imamo pred sobom cilj, i u idealnom slučaju možemo ga realizovati sami. Pošto idealnih slučajeva nema - potrebna nam je saradnja. Uz saradnju ide i neophodna komunikacija. Ukoliko je komunikacija duga, teška ili donosi sopstvene probleme na hrpu onih koje treba da reši, postavlja se pitanje dali je korist od saradnje (komunikacije) manja od problema koje komunikacija (saradnja) donosi "u paketu".

Da sam matematičar sada bih postavio matematičku formulu ili teoremu. Možda već postoji? Kako god, jedan klijent me je pre izvesnog vremena oduševio kada je na moj dugačak, "ispleglan" i dobro sročen mail (potrošio sam na to oko 15-20 minuta) poslao odgovor koji se bukvalno sastojao od dva slova:

"OK" - (čak nije stavio ni tačke, a izvrsno smo se razumeli)

A opet, sa nekim (drugim) ljudima ponekad pričamo, pričamo... (a ručak gori, gori...) Ne znam da li to može da udje u onu malopredjašnju teoremu, ali mislim da je stvar u kompatibilnosti. Možete to nazvati i voljom, ili koncentracijom...

Izgleda da glavni problem komunikacije nije u tome "kako da dopremo do drugih". Stvar nije ni u tome "kako da čujemo ono što drugi imaju da nam kažu"...

Trik je da pokušamo da se RAZUMEMO sa što manje napora.

Molim, šta ste rekli?
.

1.12.08

Sasvim Neobična Kutija

.
Ko kaže da se u decembru prave samo kalendari i ostala "sezonska" roba. Evo, na primer, jedne interesantne kutije (u stvari u pitanju je serija od 7 kutija sa dva razlicita nosača za kozmetiku). Kutija ko kutija?

Trik je u dvonamenskom nosaču koji je "sposoban" da ponese dve različite kombinacije proizvoda. Ovaj ekonomičan detalj osim sto snižava troskove i skracuje vreme izrade ima i "extra" prednost u tome što sadržaj kompleta ne diktira proizvedena ambalaža, već dinamika (struktura) prodaje. "Dali će se bolje prodavati kompleti sa toaletnim sapunom ili sa dezodoransom?" - Više nije važno! Ambalaža će se sama prilagoditi.

Ukoliko se ne bavite ambalažom ili grafičkim dizajnom verovatno se sad pitate: "Pa šta?"

A ko je rekao da SVAKI tekst na blogu mora SVIMA da bude interesantan!
.

30.11.08

Kome poželeti sreću?

.
Nije trik pitanje. A, i odgovor je jednostavan: sreću treba poželeti svima kojima je potrebna. Onda valjda svima? A možda je ipak nekome potrebnija... Moja majka je imala običaj da kaže, u vreme dok sam bio sasvim mali ( i večito nezadovoljan, što me izgleda drži još uvek) - "Pogledaj one koji su ispred tebe, ali i one koji su iza..."

Ovaj uvod je verovatno sasvim nepotreban... Većina nas je imala, ili na sreću još uvek ima majke koje su nešto slično govorile... To znači da je većina nas imala mnogo više sreće od dece kojoj je namenjena pomoć iz ove naše skromne akcije. Svaki dan tri-četiri puta prodjem kraj te lepe (ali tužne) zgrade gde žive ta NAŠA deca. Najčeće mislim o nečem drugom... Živimo u ružnom, ciničnom i surovom svetu, u kome sebični i maliciozni ljudi kvare i blate svaki ljudski i human gest...

Šta Vi mislite? Možda i nije sasvim tako?
.

11.11.08

Spasimo Srpskog Pandu !

.
Daleko od naših očiju, duboko u neistraženim kišnim šumama Zapadne Šumadije, odvija se poslednji čin velike drame: Poslednji Srpski Panda se bori za opstanak!


Ova predivna stvorenja postala su žrtve varvarskog običaja koji vekovima sprovode lokalna plemena, po kome se pred kraj svake kalendarske godine ritualno žrtvuju poslednji primerci ove izuzetne vrste.

I ove godine hiljade njih će svojim nevinim životima platiti zbog ove necivilizovane prakse. Ko zna, možda je ovo poslednji uplašeni primerak, POSLEDNJI SRPSKI PANDA na celom svetu?


Spasimo Srpskog Pandu!

.

za down-load: (1680x1050, 1680x900, 1600x1000, 1440x900, 1280x1024, 1280x800) sledite link...

6.11.08

U susret recesiji...

.
.
"Ako nema vetra - VESLAJ !

(latinska poslovica)
.
.
.

1.11.08

Dali ste dovoljno "mekani" ?

.
Jonas Ridderstrale & Kjelle A. Nordstrom ("skinhedsi" sa slike) su u svojoj knjizi "Funky business" citirali jedan zanimljiv eksperiment koji treba da nam odgovori na pitanje "Gde smo" u novom svetu koji radi na "moždani pogon". Mislim da je preuzeto iz "The Economist"-a ali ako želite tačnu referencu i precizan citat - pročitajte knjigu (što vam ionako savetujem). Dakle:

"Uzmete u ruke ONO što mislite da je vaša naveća komparativna prednost (ono u čemu ste najbolji na tržištu), i ispustite na nožne prste! Ako vas zaboli (tj. ako se radi o nekoj "gvoždjuriji" - o nečem opipljivom) IMATE PROBLEM! Ako to što vas je lupilo po prstima išta vredi, do večeras će ga neko (negde u trećem svetu) iskopirati, i za dan dva - prodavati duplo jeftinije od Vas.

A ako je vaš ADUT nešto "soft" (nove ideje, drugačija organizacija, odnos prema kupcima, novi recept ili neobična kombinacija svega navedenog)... Imate veliku šansu!"


I taman kad pomislite da ste našli kjuč za rešenje svih pitanja, ćelavi Švedski akademici će vas nemilosrdno podsetiti da na svakog uspešnog "ekscentrika" dolaze hiljade i hiljade onih koji su pokušali nešto originalno i - propali!

Ne verujem da je tim bezimenim luzerima neka velika uteha to što bi, da nije bilo njih, čovečanstvo još sedelo u pećinama i jelo gloginje...

Ali: ONI SU BAR POKUŠALI ! - Zar ne?
.

29.10.08

Bolje radi nešto korisno!

.
Ako se pitate (a verovatno se ne pitate) otkud sad ta pauza izmedju postova, kliknite na sliku i kašće vam se samo. I stvarno, sta vi radite ovde? Zar nemate neka pametnija posla?

Više rada - manje priče!
.

27.10.08

O konkurenciji - Sve najlepše!

.
Držimo našu konkurenciji u zabludi:

Oni misle da se trkamo!
(a mi istrčavamo počasni krug)
.

24.10.08

Stars & snipers

.
Ovo je u stvari za neki drugi blog. Nema baš nikakve veze sa stvarima o kojima obično pišem. A opet, kad život ovako režira neku situaciju - prosto je MORATE podeliti sa nekim. Pa eto, nek poruka ovog teksta bude (tek da opravda svoje postojanje na ovom blogu) : Ideje je Neko posejao svuda oko nas! Naša obaveza je samo jedna. Kad god se "sapletemo" na njih - treba da to podelimo sa drugima. Uvek postoji nada da će neko (sposobniji od nas) znati da ih iskoristi...

Vreme : Današnje. Mesto: Sajam knjiga, štand američkog kulturnog centra. Dok prelećem pogledom raskošne korice izloženih knjiga naviru mi uspomene na neko drugo vreme: Alen Ginzberg u "Domu Omladine" (ljubomorno čuvam "Urlik uma" sa potpisom), "American Theater Today" (na istom ovom sajmu), "Izložba Američkog Dizajna" u paviljonu Cvijete Zuzorić... Tih 80'tih smo stasavali na tim i takvim mestima, uz filmove, "B52's" i "Talkin-Heads", i Američku Čitaonicu u epicentru Beograda... Osećali smo da pripadamo dušom i telom tom uzbudljivom slobodnom svetu, čiji je blještavi panteon bio tamo negde "preko bare"...

A onda zastajem u šoku! U središtu sajamskog prostora organizuje se tribina, gosti upravo postavljaju pitanja na engleskom, a u centru dešavanja su DVA AMERIČKA MARINCA. Nabildovani i izbrijani "do glave". Čujem: "Da li su pucali na Vas? Jeste li bili ranjavani? ..." Marinci pažljivo slušaju pitanja, i iscrpno odgovaraju... Odjednom, osećam se kao filatelista medju fudbalskim huliganima. Pokušavam da se neprimetno udaljim (šta ako pomisle da bežim?) Povlačim se polako, zagledajući (kobajagi) knjige na policama, dok me zamišljeni užareni pogledi ubadaju u potiljak... Skoro na samom izlazu rukom za trenutak dodirnem jednu knjigu...

"Volite li Poa?" Upita me na američkom engleskom simpatičan čovečuljak malo "razbarušenog" izgleda, u nekoj ispranoj majici i džinsu. Od Poa , preko Birsa, razgovor putuje do Keruaka, Morisona i Ginzberga... I moj sagovornik je (američki) pesnik. Zove se Niels Hav. Njegovu knjigu je prevela i izdala ista izdavačka kuća (Rad) koja je izdala i sabrana dela E.A.Poa (knjigu za koju sam se uhvatio). Na to je posebno ponosan, i ja mu iskreno poželim da postane jednom poznat kao njegov čuveni sunarodnik. Prosto me natera da (na licu mesta) pročitam jednu njegovu (vrlo dobru) pesmu. Obećavam da ću obavezno doći u subotu na njegovu promociju... Rastajemo se kao stari prijatelji, razmenjujući mailove...

Dok nastavljamo da se probijamo kroz gužvu prema izlazu, shvatam da smo obojica samo slučajni prolaznici - uljezi na ovom štandu. Zvezde nove "američke kulture" su izbrijani i utegnuti "rimski legionari", koji teško da pišu knjige, a sumnjam i da su pročitali neku (pre mogu da ih zamislim kako ih disciplinovano - spaljuju). Uzbudjenje posle zanimljivog susreta sa Niels-om, zamenjuje tuga. Kao da sam se upravo probudio posle lepog sna...

I sad, jedino ne znam kako da završim ovu "iščašenu" (ali na žalost istinitu) priču. Marinci na sajmu knjiga? Suviše glupo, čak i za Holivud, a i za ostatak sveta teško da obećava hepiend? Ostaje nam samo mršava nada da ovo i nije kraj. Možda samo izgleda tako?


Da li to sa sajamskog razglasa čujem Morisona?

"This is the end, my only friend
The end..."
.

22.10.08

Volite li slatko?

.
Odgovor na pitanje iz naslova je - ko ne voli! (dijabetičari valjda vole najviše). Već neko vreme "vučem" ovu ideju, i možda bih potpuno zaboravio na nju, da mi juče nije stigao SMS od gospodina Kolačeka ("Kovano Gvoždje Kolaček")...

Pre tri meseca sam "na glas razmišljao" u njegovom društvu - ideja mu se dopala, a ja sam morao da mu obećam da ću mu javiti čim je realizujem. Zahvaljujem mu se na (nesvakidašnjem) strpljenju. Još više mu hvala što ga je to strpljenje najzad napustilo, i što me je "naterao" da napravim to što vidite. (naravno "prave" dimenzije bi bile prilagodjene standardnim vizit-kartama, a ja sam se samo poslužio najsličnijom kutijicom koju sam imao pri ruci). Na poledjini vizit karte naravno mogu da pišu i druge stvari npr.: "Izvini!", "Iskreno zahvalan", "With Compliments!", "Najšarmatnijoj sekretarici na svetu..." (mislim da već imate i gomilu svojih ideja...)

Baš je slatko! Zar ne?


(detaljnije informacije kao i uvek na sajtu www.deto.rs)
.

20.10.08

Poruka sa Najvišeg Mesta

.
Pre izvesnog vremena dobio sam zadatak (istovremeno retku i veliku čast) da predložim znak i vizuelni identitet za Rotary Klub "Pančevo - Mihajlo Pupin".

Neću da vas zamaram teškoćama koje je pred mene postavila komplikovana i stroga organizacija i čuveno Rotarijansko "zakonodavstvo" koje sa uspehom čuvaju ugled ove globalne organizacije već 100 godina... Ništa manje teška nije bila ni odgovornost prema velikanu čije ime je novi klub trebalo da ponese.

I odakle uopšte početi? Od Pupinovog dobrotvorstva (čiji su tragovi još vidljivi u rodnom Idvoru), ili od njegove kosmopolitske biografije, od njegovog briljantnog naučnog, pronalazačkog, ili literarnog rada (ovenčanog čak i Pulicerovom nagradom)?

Ma kako to kontradiktorno zvučalo, paralela izmedju Pupina i Rotarija je u stvari - PREVIŠE! Barem iz mog ugla, jer moj je posao bio da celu tu priču kondenzujem i svedem na nivo simbola, jednostavnog i prepoznatljivog.

A onda mi je u pomoć stigao moj "drug iz detinjstva" Mika Antić (još jedan veliki Lala). Setio sam se reči koje je Mika često ponavljao: "Umetnost, to je kad moja majka opegla košulju..."

Zaista, zar svako savršenstvo, svaka ljudska izuzetnost ne potiču iz tog istog izvora: Ljubav, Nesebičnost, Davanje i Deljenje... Mnogo je imena za tu istu stvar koju najveće medju nama čini velikim, bez obzira čime se bave. Svi oni su ljudi koji daju: svoje vreme, znanje, energiju, sebe same... Zamolio sam "svog druga Miku" da sroči tu misao umesto mene:

"Pozlati se samo
što od srca damo"


Meni je preostalo da pokušam (nevešto, kako jedino umem) da pretočim tu misao u simbol.

Od 18.10.2008. novi klub je zauzeo svoje mesto u Rotary porodici, zajedno sa oko 2.000.000 članova u celom svetu. Kao što je običaj, došli su mnogi ugledni gosti sa svih strana da čestitaju i ponude pomoć u zajedničkom poduhvatu. Čule su se mnoge pametne i plemenite reči o davanju i humanosti, o prijateljstvu i dobroj volji medju ljudima...

Visoko sa zida, sa klupske zastave, sve nas je gledao gorostasni Pupin. Ponosno i zadovoljno se smeškao na nas:

Izgleda smo razumeli poruku!
.

13.10.08

Pogrešan odgovor... Ili pogrešno pitanje?

.
Jedna dobra ideja (od mnogih) iz knjige "Kako da dodjete do ideja" koju potpisuje Jack Forester:

- Klijent (proizvodjač krofni) je angažovao agenciju da otkrije način kako da privuku što više kupaca u svoje radnje... Agencija je analizirala problem iz svih uglova, i na kraju šokirala klijenta idejom da treba - preformulisati pitanje! Umesto da privlače kupce u radnje - ponudili su klijentu mnogo (daleko efikasnijih) načina da proizvode "odnesu kupcima" (u škole, na posao, u druge maloprodaje, restorane...)

Da li i vi postavljate sebi pogrešna pitanja?

To je pravo pitanje!
.

11.10.08

Japan vs. Srbija - 2:3


Japanska mudrost:

"Vizija bez akcije je sanjarenje - Akcija bez vizije je košmar!""

Srpska mudrost:

Ne mogu sad baš da se setim, ali sam siguran da je (kao u onom vicu) Srbin sve nadmudrio i pokazao kako je najpametniji... Ako se vi setite - javite mi da dopišem...

Srbija do Tokija!
(Ma, uvek ih "uradimo"... A?)
.

10.10.08

Magnetna privlačnost !

.
A sad malo nečeg od čega se živi! Jedno od pitanja koja nas svakodnevno proganjaju je: "Da li imate nešto novo i originalno..." To što se svaka stvar koju smo ikada napravili razlikuje od bilo koje duge - izgleda više nije dovoljno! Pa eto, za one koji traže neke "specijalne" medije - usvojili smo jedan novi.

Tehnička inovacija se sastoji u specijalnoj magnetnoj foliji koja se proizvodi u raznim debljinama i dimenzijama. Čim se zalepi na neki proizvod pretvara ga u "magnetni proizvod", tj. moguće ga je zalepiti na bilo koju metalnu (magnetičnu) površinu. Popularni "magneti za frižidere, u našoj varijanti su prvo realizovani kao mali blokčići dimezija 7x10cm sa 30-tak listova i koricama u boji.

Naravno postoji i mnogo drugih mogućnosti za efektnu (a ekonomičnu) promociju. Više informacija u vezi magnetnih proizvoda, cena, itd. možete videti na stani http://www.deto.rs/r_magneti.html (možete usput da posetite i ostale) Ako vam se bilo šta dopadne - pišite nam i poslaćemo Vam besplatan uzorak! Biće dovoljno i da nas pozovete telefonom...

Ili nam ostavite poruku na frižideru!
.

8.10.08

Svaka čast majstore!

.
Konrad J. Levinson kaže u svojoj čuvenoj knjizi "Gerila marketing" da su bilbordi (po njemu) samo pomoćni medij koji služi kao podsećanje na neku, na drugi način emitovanu poruku - osim u slučaju da se na njima može
napisati "sledeća ulica desno" ili "još 5oo metara" . Nemam ništa da dodam (neverovatno, a?), osim da priznam da ih i ja ne volim, i da mislim da snose 90% odgovornosti za "vizuelno zagadjenje" kome smo svi izloženi... Takodje verujem da će ta sumanuta hiper-produkcija u bliskoj budućnosti imati vrlo štetne posledice po marketing "u celini"... (moja "teza" se sastoji u pitanju: "ako nam je na svesnom nivou muka od nečega, koliko treba da prođe pre nego što se i naša potsvest zgadi?")

A sad jedan izuzetak. Dokaz da ljudsku kreativnost ne možete strpati u neku fioku sa nalepnicom, na kojoj piše da su svi koji se bave "tim-i-tim" poslom - dileje! Pravi kreativac će ugrabiti svaku priliku da dokaže suprotno... I zato, voleli bilborde ili ne, ostaje vam samo da skinete kapu, i kažete:

Svaka čast majstore!
.

7.10.08

Globalno selo - veselo!

.
Moji klinci su ove godine dobili udžbenike (za osnovnu školu) štampane pogodite gde? Siguran sam da niste morali tri puta da pogadjate ... Naravno - u KINI ! Izgleda da ukoliko imate bilo kakvu masovnu proizvodnju i potrebu da maksimalno spustite troškove - postoji samo jedna destinacija. Neke kolege (i ne samo oni) rekli bi: "Crno nam se piše!" (Čuli ste ovu jadikovku sigurno već sto puta).

Ima naravno i onih koji misle drugacije. Oni kažu da proizvodnja (u užem smislu) više i nije ozbiljan posao. Osmisliti, izfinansirati, "upakovati", razglasiti, prodati, (i sve to odganizovati tako da donese profit) - E, to je već Nešto!

I gde smo tu MI?

Danas smo u Švedskoj (tačnije u Treilleborgu - gde god to bilo). Biti deo globalnog sela ima svoje loše i svoje dobre strane. Kako se ko snađe... A znate kako se ono kaže:

Jednom seljak - uvek seljak!
(pa makar i globalni)

.

3.10.08

Blesavo !


.

Video sam danas momka koji raskopava ulicu (ovih dana u Pančevu svaku drugu raskopavaju, valjda prizivaju kišu?)






Okrenuo je pogrešno znak za radove na putu.







Ostalo sam ja dodao
.

Miriše na sneg... U oktobru?

.
Omiljeno godišnje doba izgleda je ove godine malo poranilo... Doba kalendara! Nogu je ove godine povukao "Hahn". Naravno proći će još neko vreme do "lavine" ali svaki pomak u dugododišnoj praksi da se većina klijenta javlja tek kad padne prvi sneg - raduje! Pogotovo što se i drugi interesuju! Verovali ili ne, na našem sajtu (www.deto.rs) tzv. "novogodišnja ponuda" nije ni sklanjana od prošle godine... Dali je to razlog? Sumnjam, verovatnija mi je teorija da je većina klijenata imala "problematična" iskustva na ovu temu.

U svakom slučaju još uvek (bogu-hvala) imamo vremena i da razmišljamo, pa smo tako pokušali da oživimo "Hank-a" (maskotu firme) koji u ruci drži kalendare. Podloga je od štancovane kaširane lepenke 1,5 - 2 mm, a kalendarski deo u dve varijante (standardna dvobojna ili ful-kolor). Presavija se po linijiji koju diktira spirala tako da je sklopljen 480x600 (zbog lakše distribucije), a otvoren je vrlo impresivnih dimenzija (1200x480mm) Cena? Ako ga radite u oktobru verovatno i 30% manja nego u decembru. A možete i da dobijete neku zaista originalnu ideju

Pošteno?
.

1.10.08

Reklama koja pokreće na akciju

.
U nekom od sledećih postova naći ću vremena da napišem nešto i o Tony Antin-u koji je izvršio presudan uticaj na mene u vezi mnogih stvari... Mislim da je ova reklama otprilike po njegovom ukusu: Privlači pažnju; Čita se jasno; Navodi na akciju;

Ako klijent prihvati moju sugestiju, umesto dosadašnje male kolorne reklame, zakupiće veću crno belu - nešto malo veću od 1/4 strane, koja potpuno dominira lokalnim novinama (punim usitnjenih i pretrpanih oglasa vašarskog tipa).

Ideja je bila da se napravi oglas za odrasle (studenti, nezaposleni, zaposleni...) - pošto je upis za školsku decu prošao. Kako ih motivisati? Dali žude za komunikacijom sa svojim vršnjacima sa drugih meridijana? Ili bi želeli da čitaju klasike u originalu? Da se druže i provode na putovanjima? Možda da prate stručnu literaturu?

A-Jok! (Živimo u tranziciji):

"Gimme my money, man!"
.

29.9.08

Plava (ili purpurna?) krava

.
Radi se naravno o knjizi Seta Godina "Purple Cow" (kod nas, iz nejasnih razloga, prevedeno kao "Plava Krava") Ako se bavite bilo kojim poslom, a niste već pročitali - treba da to OBAVEZNO uradite. A evo i zašto:

Posle prvih par strana sve ono što ste mislili da znate o marketingu pokazaće se, ako ne baš potpuno pogrešno, ono bar pod velikim znakom pitanja. "Televizijsko-Industrijski-kompleks" je u krizi, i igra koju velike kompanije igraju sa velikim medijima već 5O godina - jednostavno više ne vraća uloženi novac... Najveći broj konzumenata "ima daljinski upravljač u glavi" i jednostavno je isključen iz igre. To manje više svi znaju, ali pošto ne postoji bolji način...

Sa druge strane, najprofitabilnije ideje u poslednih 10 godina (mp3, Google...) nisu potrošile ni dolar za reklamu preko uobičajenih kanala!? Najprofitabilniji filmovi, cd-i, najpomodniji restorani, novi "gadžeti" i trendovi svih vrsta - cvetaju sa one strane uobičejenih "marketinških šema"...(i na globalnom i na lokalnom nivou!)

Posle ovakvog "jeretičkog" početka (za koji svi dobro znamo da je istinit) Set Godin "rastura" sve u komade, da bi (na radost nas koji od svega toga živimo) ponovo sve sastavio, ali uz opomenu i podsećanje da je u centru svega PROIZVOD! I to ne onaj proizvod kome je milionskim budžetima "upumpan" identitet, već onaj koji ga poseduje sam po sebi.
"Bolje potrošite sredstva na osmišljavanje novih proizvoda, nego na "prepakivanje i uterivanje" davno ubudjalih ideja..." (ne mogu a da se ne setim onih silnih konditorskih proizvoda koje na tanjiru niko ne može da razlikuje - i pored utrošenih milijardi na marketing)

26.9.08

Šta je to Detozin?

.
Tačnije u pitanju je "Deto E-Zin". U početku ideja je išla u pravcu pravljenja "elektronskog magazina" koji bi trebalo da pokrije sve one oblasti koje se prepliću u praksi štamparije Deto (čiji je osnivač i vlasnik moja malenkost). Naravno, osnovna namera je bila da se nove ideje i proizvodi, iz sasvim očiglednih (komercijalnih) razloga, distribuiraju svim našim, pre svega starim (a po mogućstvu i potencijalnim) klijentima. Naziv kada se izgovori brzo (ili nerazgovetno) podseća na "KEROZIN" - i ta zapaljiva asocijacija je vrlo brzo istisnula počeni naziv svuda osim u logo-u.

Zaista, ideje (bar one dobre) uvek imaju dosta sličnosti sa kerozinom, zar ne? Imaju veliku energetsku vrednost i kada se "kresnu" oslobadjaju visoku temperaturu (pa "žare i pale" sve oko sebe). Daju nam krila i dižu nas u visine... I baš kao i kerozin - lako su isparljive i ako se odmah ne bace na papir i pretoče u nešto... Ostane samo laka izmaglica i (ne baš prijatan) miris koji brzo odnese pomaja...

Posle tri broja pokazalo se da je TA ideja (kao i svaka ideja) imala svoje dobre i loše strane. Jedni su se raspitivali za nastavke (i dolivali "kerozin na vatru", jer iako ideja ima mnogo, teško ih je procesirati tom brzinom)... Morate ih prvo skupiti 3-4 na jednom mestu, pa još da budu iste vrste...Druge primedbe (uglavnom opravdane) su se odnosile na relativno skromnu opremu i nezgrapan način distribucije (mailom + kopija objavljivana na sajtu www.deto.rs ) I jednima i drugima bilo je praktično nemoguće udovoljiti jer je dan suviše kratak, a posla (onog od koga se živi) ili premalo ili suviše (u obe situacije tzv. "vlasnik" je "u frci")...

I tako - blog se pojavio kao spasonosno rešenje da se ugodi svima. Da reagujemo brzo, potrošimo relativno malo enegije, a ideje "odma' odu u etar" i stignu do svih onih do koji treba da stignu.

Naravno treba malo vremena da dodjemo do "kritične mase", i da postinemo rutinu, ali nadam se da ću uskoro dobiti i pomoć... A ideje? Što rekoh u našem promo cd-u:

" Ne brinite! Čuvamo jednu samo za Vas"
.