27.12.09

Na zdravlje!

.
Jedna bizarna činjenica mi je danas pala na pamet:

Čak i ako ne marite mnogo za ekologiju, sigurno ste čuli da je Pančevo jedan od najzagadjenijih gradova u Evropi. Setite se toga kad sledeći put kad budete pili vaše omiljenjo GAZIRANO piće. Zašto? Zato što mehurići koji vam golicaju nepce garantovano potiču od nadaleko čuvenog Pančevačkog vazduha!

Verovatno ste već znali da je ključni sastojak SVIH GAZIRANIH PIĆA ugljen-dioksid (CO2)?
Ono što verovatno NISTE ZNALI je da je jedino mesto u Srbiji gde se taj gas proizvodi (izdvajanjem iz vazduha) upravo - Pančevo !?!

Pa šta da vam kažem osim:

Živeli!
.

24.12.09

A gde ti je kapa?

.
Ružne stvari treba ostaviti iza sebe, na primer u STAROJ GODINI. Kao i uvek, pun optimizma hrlim u susret Novoj, ali pre toga sam želeo da jednu stvar zakopam ovde:

Kad sam bio mali, u svim učionicama je na tačno odredjenom mestu visila jedna slika. Isti lik visio je i u svim kancelarijama, ordinacijama, restoranima, bibliotekama, čekaonicama... U svim zvaničnim institucijama, udruženjima, organizacijama, ali i u mnogim privatnim domovima, pa čak i na nekim sasvim neprikladnim mestima...

Onda su slike počele da se menjaju. Već tada nisu više bile sveprisutne. Odmah su se pojavile i razne alternative, pa čak i potpuno apstiniranje od ovog običaja. Kako je vreme prolazilo i taj uramljeni pluralizam je uzimao sve više maha, a na zidovima su sve češće ostajale tužne fleke, oivičene naslagama prašine.

Svako je dobio neveselu slobodu da izabere lice za koje misli da je ogledalo moralnog autoriteta, personifikacija države, odnosno vremena i mesta u kome živimo.



Neću vam reći svoje razloge, ali slični su kao i kod mnogih drugih koji biraju fleku oivičenu prašinom. Ipak, ja se ozbiljno razmišljam da uramim OVU SLIKU i da je okačim na ono mesto. Kao podsećanje i opomenu.


Da nikad ne zaboravim sa kim imam posla.
.

18.12.09

Od majmuna - čoveka, a od čoveka...

Slušao sam nedavno jedno zanimljivo predavanje. Predavač je ispričao jednu anegdotu koja me je pogodila pravo u centar (mislim da je glavni lik bio Faradej - ali nisam siguran) Citirano po sećanju:

Naučnik dolazi kasno uveče u laboratoriju i zatiče asistenta koga je već sretao nekoliko puta u toku dana na istom mestu. "Vi ste još uvek tu?" - upita ga naučnik. Asistent se obradovao što je njegova marljivost primećena, i sa ponosom reče kako je ceo dan proveo vršeći eksperimente.

"A kada vi stignete da razmišljate?" - komentar je bio nemilosrdan.

Moraću malo da razmislim o ovoj anegdoti.
Naravno, kad stignem od posla...
.

12.12.09

3D box


Ovakve stvari sam imao na pameti "in the first place" kad sam pokretao blog. Nije baš za naš sajt - a opet... Ne znam dali je iko u Srbiji (i šire) ikada štampao nešto što može da se gleda samo kroz 3D naočare?. Mi jesmo. Radi se o kutiji za softver namenjen za "stereo restitution" (šta god to bilo). Ako vas je cela stvar zainteresovala verovatno ćete moći više da saznate direktno kod proizvodjača softvera (Map Soft) Dali da spomenem i Nvidiju (oni rade hardver)? Mislim da ću morati - pošto sam već neko vreme njihov (zadovoljni) kupac...
.

10.12.09

Pauza za blog

(cigarete sam, srećom, ostavio posle 25 godina "staža")
.
Ko nije radio u štampariji (u decembru) ne može da zamisli epske razmere sezonske histerije. Očekivali smo (pribojavali se?) da će ovog puta izostati... Puste želje!

Ono što čudi je da se stvari zaista razlikuju od prošle godine. Većina stalnih klijenta su redukovali narudžbine, ali "upražnjeni" kapaciteti su se volšebno popunili, kao u onoj metafori (mislim da sam je pročitao u nekom Pedynom komentaru):

"Kad izvadite kažiprst iz vode - u vodi nikad ne ostane rupa!"

Sreo sam maločas jednog klijenta na benzinskoj pumpi: "Gde ste vi?" upitao sam ga aludirajući na neke ponude koje smo im (na njihov zahtev) nedavno slali... Kaže - "preskočiće" ovu sezonu... Šteta što klijenti koji razmišljaju na taj način ne mogu da zavire malo u štamparije. Shvatili bi da neko drugi upravo radi ono što su oni propustili...

Ledja me bole kao da sam tri dana ležao na pruzi. Dvadesetak dana, puta 14 sati "u speed-u" dnevno, bez subote i nedelje...

A tek je 10 decembar!
.

9.12.09

Praksa Vs. Teorija

Kao za inat - ovih dana ima mnogo interesantnih tekstova na temu marketinga, novih medija, menadžmenta, itd... miss, pedya, dragana, i naravno mnogi drugi sa sve duže liste (vidi sa desne strane pod "b.l.o.g.s") Jedino što ja jedva imam vremena da ponešto pročitam, a zasta ne stižem da ostavim ni najkraći komentar... (recimo da je ovo zajednički komentar za sve tekstove koje sam u poslednjih par nedelja stigao da pročitam)

Izgleda ipak nešto radim dobro?

Razmišljaću o tome kasnije. Kad "uragan" od posla prodje...
.

6.12.09

I tata bi sine...



Kaže mali Nikola: "TATA! Joj tata, ja bih JAKO voleo da imam OVO..."

"I tata bi sine! Makar da mi "štrči" sa zida..."
.

2.12.09

Škola sa posebnim duhom (2)

.

Deca koja idu u školu "Mara Mandić" su obeležena. Iz naziva škole je odavno izbačena ona strašna reč "SPECIJALNA" (ako je ikada tu i bila), ali na žalost - ne i iz svesti ljudi. . .

Ova akcija treba (osim novčane pomoći) da im vrati malo poštovanja i pažnje koju sva deca zaslužuju. Pogledajte bar njihove radove, i videćete da nema ničeg specijalnog u vezi njih...

Osim njihovog talenta !

Sva deca su posebna. Sva deca su naša deca.
.

28.11.09

Go West (Balkans)

ili: "Šta sve možeš u Srbiji ako si stranac"
.

.
Sigurno se sećate ovog spota za
Pet Shop Boys... Voleo bih da čujem jednom našu verziju (samo ne znam da li bi mi bilo draže da je napravi "Beogradski Sindikat" ili "Van Gog"). Novi tekst bi mogao da sadrži nešto od ogovora koje ću pokušati da dam u ovom tekstu (kao što sam obećao jednom prijatelju):

Ironično ili ne, sve veoma podseća na situaciju u kojoj sam se našao pre dvadesetak godina u Libiji (G.S.P.L.A.J.). Odsečen od sveta, 3000 kilometara od firme koja me je tamo poslala, 600 kilometara od prvog susednog kompjutera, Sa telefonima koji ne rade, bez interneta, sa poštom koja (možda?) dolazi jednom nedeljno... Sećam se ljudi koji tu i tamo znaju engleski, ali uglavnom nemaju pojma o čemu pričam...

Naravno bio sam u najdubljem od svih ponora očajanja u kome je neko nekad bio. A onda, dok mi je duša napuštala napaćeno telo, pogledao sam čitavu situaciju "odozgo".

Odjednom sam shvatio da biti programer u Africi 90-tih - je božiji blagoslov! Ima jedna Arapska izreka: "Kad bi samo čovek znao KAD GA JE BOG POGLEDAO!"

Ja sam imao ludu sreću da to prepoznam. Mnogo kasnije, kad sam se vratio kući, znao sam da prepoznam (u očima mnogih stranaca) to isto očajanje, i da ljudima ispričam "pravu priču"...

Ako ste stranac u Srbiji možete biti uplašeni zec koji se boji svoje senke ili...

- Možete da "ladno" ušetate u kancelariju nekog predsednika opštine (ili sličnog "glavonje"),i da mu složite priču kako ste rešili da uložite u Srbiju (koja je super zemlja, i koju mnogo volite... Srbi mnogo vole da im se laska!)
- Zatim će vas malo slikati za novine, rukovati se sa vama, voditi vas na ručkove i na medije. Onda će vam u četiri oka ponuditi privatni "dil" (malo se cenkajte, ne dajte im više od 15%) Posle toga, na časnu reč, "propale" firme, poljoprivredna dobra, tudje nekretnine, gradjevinsko zemljište... Sve može biti vaše!
- Najbolje u svemu je što to u stvari upšte ne mora ništa da vas košta! Samo obećajte ("Majke mi mile!") da će te platiti "čim stanete na noge". Ako je projekat dovoljno veliki možete čak i da očekujete subvencije iz budžeta (novac poreskih obveznika - što da ne? Vi će te ga sigurno bolje upotrebiti)...
- Ako vas brine neka lokalna konkurencija - nema problema! Vaši novi prijatelji će sve uraditi za vas: "državne" inspekcije, "radnički" sindikati, "nezavisno" sudstvo, "nezavisni" mediji... Sve vam stoji na raspolaganju. I dok dlanom o dlan - nema više konkurencije (to su ionako sve lopovi i vucibatine)! I naravno - imaćete najbolji PR na svetu (Partijska Represija).
- Dovoljno je da zapamtite jednu stvar: Srbi mnogo vole strance. Našima ništa ne verujemo. Zato je kod nas skoro tradicija da Ministarstvo finansija i Narodnu Banku obično poveravamo strancima...

A šta ako niste taj "kalibar"?

Još uvek možete da u kafiću izvadite 500 eura, pitate konobara (na engleskom) da li može da vam razmeni pare...


Onda sednete, popijete piće, i malo sačekate dok se sponzoruše poubijaju oko vas...
.

26.11.09

Dva puta u centar !

.
Citat koji moram da podelim sa Vama (sa nekog kalendara koji štampamo ovih dana):

"U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: Kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života."
(Duško Radović)
.

24.11.09

Vino od vrbe (2)


Na zahtev jedne agencije razvio sam ovih dana laku kartonsku kutiju (350 gr bindakot) sa nosačima za vinsku flašu. U agenciji (ili možda kod krajnjeg klijenta?) su se u medjuvremenu predomislili, i verovatno će uzeti (mnogo skuplju) kaširanu varijantu na mikrovalu (ili neku od onih neurednih "rebrastih" varijanti, na kojoj se obično "zgužva" jedva primetan i potpuno neprepoznatljiv logo)...


Ja ću se utešiti tako što ću (eto, silom prilika) realizovati i jednu ideju za sebe. Vino od vrbe! Da li su i vama nekada rekli da ćete nešto postati, postići, ili ostvariti ...

Kad na vrbi rodi groždje?

E, onda - hajde da odemo zajedno i jedan korak dalje (i nazdravimo skepticima) !
.

18.11.09

Inspiracija

Najboljoj dvojici Japanskih kovača majstora za mačeve dosadila su stalna naklapanja njihovih poštovalaca, i odlučili su da zauvek razreše spor oko prvenstva. Obojica izabraše svoj najbolji mač i zaboše ga, jedan do drugog, u sred planinskog potoka.

Mač prvog majstora je sa lakoćom isekao svaki list koji je matica nanela na njegovo sečivo. I oko drugog mača voda se penila ali je jesenje lišće nekim čudom zaobilazilo blistavu oštricu.

Nije bilo sumnje da je majstorstvo i posvećenost drugog majstora nagradilo samo Providjenje.

Bio je to mač dostojan Cara.

.

12.11.09

Virus-business

.


Mogao sam da kuliram ovu histeriju dok se nisu umešali "preduzetnici". Kapsule za imunitet od morskog ježa? E pa nećemo tako, imamo i mi konja za trku: "Najveći domaći proizvodjač ekoloških reklamnih kesa lansirao je proizvod koji treba da "nadomjesti" manjak epidemioloških maski - Epidemiološku Ekološku Kesu (EEK)". Osim što ima isti efekat na širene epidemije (skoro nikakav), poseduje i znatno veći PSIHOLOŠKO-PROPAGANDNI potencijal...


Brutalno!

.

8.11.09

Škola sa Posebnim Duhom



Retko radim nedeljom. (Kao u onom vicu iz Nadrealista - "Nedeljom neradimo - Samo do podne...") Ima već dosta godina od kada sam rešio da (bez obzira na to što sam "privatnik") bar nedeljom gasim telefon i kompjuter, i potpuno se posvetim porodici...

Naravno ima i izuzetaka - ali bar nikad nisu vezani za novac. "Potrošiću" neku nedelju da bih spasao neku dugogodišnju saradnju, recimo da se nebih ogrešio o nekog starog klijenta... Ili ću nekome (do koga mi je stalo) učiniti prijateljsku uslugu, jednu od onih koje nemaju cenu...

Ipak, najviše volim ovakve nedelje. Čini mi se da daju smisao svemu što inače radim. Naravno, važno je i to što će se ovom akcijom skupiti neki novac za tu decu, ali meni je jedna stvar još važnija: Da im pomognem da izadju "na svetlo dana", i da svima pokažemo da su sva deca POSEBNA.

"Hej vi! Da, Vi što okrećete glavu na drugu stranu kada nas sretnete na ulici... Pogledajte ove radove! To smo mi napravili!"

Sva deca su naša deca...
.

6.11.09

Živorad

Moje pravo ime je Živorad. U stvarnom svetu živim u brvnari 70 metara ispod repetitora na Tupižnici (Vrh Lasovački kamen 1160 m). Imam 17 koza, 5 ovaca i jednu kravu (od toga živim), nemam tekuću vodu, pristojan put, trofaznu struju...

Ali imam internet.


U virtualnom svetu ja sam Smarowski, živim u jednom malom mestu kraj Amsterdama i radim za UN kao "Konsultant za društvene mreže", visok sam 185, plav sam, mišićav i preplanuo, imam Ph.D sa
Stockholm School of Economic (predavao mi je lično Jonas Ridderstråle), i glavna sam faca u Blogolendu...

Sve je počelo kada su na mom imanju pre mnogo godina podigli te antene. Nagodili smo se da mi priključe jednu fazu sa njihovih generatora, tek za sijalicu i radio... Obično bi leti nešto radili oko predajnika, a ja sam im pravio društvo... I tako kasnije jednog leta (ovde leto kratko traje) sprijateljio sam se sa nekim inženjerom, i on mi je, kad je odlazio, ostavio njegov stari lap-top. U stvari trampio sam ga za jagnje... Ma nije važno! Uglavnom: povezali su me na njihov link, njih je, kao i svake godine, odneo helikopter - a ja sam ostao...


Nisam ja ni pre toga bio nepismen. A, ne! Odmah posle 4 razreda osnovne škole (ukinuli su je kad sam završio četvrti razred), završio sam i kurs za vunovlačara (za drndanje vune) u obližnjoj Zadruzi. To "obližnja" shvatite vrlo uslovno, ima 3 sata dobrog hoda nizbrdo (po lepom vremenu). Uvek sam voleo da učim. I mnogo sam voleo da čitam. Imao sam četiri SVOJE knjige i nekoliko starih časopisa. U ovoj vukojebini to je bilo kao Aleksandrijska biblioteka...


Ali te zime (kada sam ostao sam sa kozama, ovcama i internetom) - za mene se otvorio novi univerzum! Ne sećam se dali sam uopšte jeo, ili spavao... Ovce i koze su morale da zapomažu satima da bi ih pomuzao ili nahranio... Tu zimu smo jedva preživeli.

I tako je krenulo. Kao bujica u proleće! Moj um je bio gladan i žedan kao sundjer. Informacije su se slivale bez reda i smisla, kao planinska reka, sve se penilo i pušilo. Od te divlje buke i haosa znala je da me zaboli glava toliko da bih istrčao bos na sneg, i udarao glavom u zaledjenu zemlju.


Bilo je i nekih stvari koje ne mogu da vam ispričam. Nisam ni ja siguran dali su se zaista desile i dali sam opšte bio pri sebi tih meseci (u stvari godina). Dali je sve bio samo šum, bolje reći - grmljavina probudjenih neurona? Kao Venera - novi JA nastao je iz pene! Znam da mi ni pola nebi verovali...


Zašto bi mi bilo šta verovali?

Moje "novo ja" konstruisao sam na internetu onako kako je i nastajalo - stihijski. Posle mi je trebalo mnogo truda da neke nebulozne detalje koje sam lakomisleno obnarodovao u početku, kasnije uklopim u smislenu celinu. Pomoglo mi je i to što je ISTINA često bizarnija od fikcije. Osim toga, moj meteorski narastajući autoritet je mogao da pokrije sve. Sedeo sam na vrhu planine, sa skoro neograničenim vremenom, i neograničenom energijom...

Kao u onim pričama o mudracu sa planine...

Svoju tajnu sam uspešno skrivao godinama i mogao bih da vas obmanjujem zauvek. Tudje fotografije, postojeće adrese i identiteti, pomešane stvarne činjenice u realno "pomerenim" situacijama, izmišljene okolnosti zasnovane na dosadnoj dramaturgiji svakodnevice. Istina je uvek mix stavljen od malo anegdotskog i mnogo prozaičnog. Konzistentna i ubedljiva (samo ponekad namerno providna) priča smišljana godinama. A onda sam shvatio. Nema više potrebe za skrivanjem.


Ja sam ZAISTA postao taj čovek.

Smarowski!

Bog!


A sad moram da prekinem.
Vreme je da pomuzem ovce.

.

5.11.09

Baš je ovaj svet mali...



Ma ovi Francuzi stvarno imaju ukusa! Pazi samo kako dobra ambalaža za medicinske čajeve...
(Made in Serbia)

.

4.11.09

Vremensko-ekonomska prognoza

.


Pao sneg, kalendari se štampaju...
Na kraju će ovo biti dobra poslovna godina...

(uprkos svemu)
.

28.10.09

Dekameroid



"Dekameroid" je fiks-ideja na kojoj povremene radim već duže vreme. Moglo bi se reći da mi je to nešto kao hobi. Iz jednog oblika, uz pomoć dva para kopči, može se napraviti neograničen broj kombinacija. Minimalno su potrebna tri (kao što je prikazano na snimku), a teoretski ne postoji gornja granica. Jedino ograničenje u kombinatorici oblika i materijala (karton u boji, štampani karton, juvidur, polivinil, itd...) - je mašta.

Pre mesec-dva napravio sam probnu seriju (nekoliko stotina modula od raznih materijala), i sada bi trebalo da napravim što više različitih modela, i naravno da ih fotografišem - pre nego što odlučim šta ću dalje. Naravno - nikada nemam dovoljno vremena, ali palo mi je na pamet da bih mogao da se "izvadim" uz VAŠU POMOĆ!

Znači: ako vam teba dekorativna sobna (ili stona) lampa, ili samo želite da testirate svoju kreativnost - javite mi se da vam pošaljem desetak modula (boja i materijal po vašem izboru). Jedino što treba da mi obećate je da će te mi poslati fotografije vaših "kreacija" (sa dozvolom da ih publikujem). Možda organizujemo i neki konkurs?

Kako vam se dopada ideja? Očekujem vaše predloge i savete oko dalje promocije...


Više informacija i fotografija na: http://www.deto.rs/r_lampe.html


(nadam se da će uskoro i neka vaša fotografija biti tamo)

.

23.10.09

Metacreation


U kratkom tekstu "Metadizajn" Almerico De Angelis (1944-2005) prepoznao je koren kreativnog duha u dečijem odnosu prema orudjima igre. Namerno ne kažem "igračkama" jer (kao što je dobro poznato) deca se mnogo duže i intenzivnije igraju sa tubom lepka, makazama, ili običnom kartonskom kutijom - nego sa "state-of-the-art" smećem...


To da je igra izvor kreativnosti nije ništa novo, ali dali ste se skoro setili nekih "genijalnih" momenata iz detinjstva? Svi smo prisustvovali bar nekom takvom dogadjaju pre nego što smo taj svet ostavili u pesku iza sebe, onog dana kad smo rešili da postanemo stari i dosadni. Evo dva "bisera" kojih sam se setio dok sam puštao bradu zaglavljen u prevozu:

Igra broj jedan:
"Lepljenje šibica na plafon"

Izvodi se tako što se uz pomoć pljuvačke, palidrvcem razmekša malter i boja sa zida u nekom ulazu (haustoru). Na taj način se na šibici (na kraju suprotnom od fosforne glave) napravi lepljiva kuglica. Zatim se šibica kresne, i dok se fosfor još razgoreva, munjevito baci na plafon. Uz malo vežbe - svaka druga se zalepi za plafon, zatim potpuno izgori (i naravno - ostavi odvratnu crnu fleku na plafonu). Najbolje je to što komšije danima razbijaju glavu "kako su se popeli na plafon visok četri metra" ...


Igra broj dva:
"Vatromet iz bureta"

U metalnom buretu zapaljena je jaka vatra. Zatim je
sa okolnih gomila djubreta (sve se dešava u Zvezdarskoj šumi) sakupljeno desetak bačenih sprejeva ("ne probijati i ne spaljivati ni kad je prazan"...) Jedan po jedan, uz stravične detonacije, izbacuju hiljade iskri u noćno nebo...

Dobro, i kakve veze sa bilo čim imaju ove brutalne i destruktivne igre? (srećom klinci ne čitaju blogove). Pustite sad to... Vidite li vi u svemu ovom neku iskru genijalnosti? Dali možete da zamislite da neki matori profesor zamisli nešto tako originalno (ili zabavno)? Da se razumemo - ja nisam autor ni prve ni druge (bio sam samo saučesnik). Izumitelj "vatrometa" je danas redovni profesor na "
University of Manchester" (G.B.), a autor "šibica" je večiti playboy, vlasnik sex-shopa i eroteke ("iz zezanja" tezgari pomalo sa narodnjacima). Dakle, može se reći da su obojica uspeli u životu (svako po svom ukusu)... Verujem da se to moglo i pretpostaviti na osnovu njihovih ideja iz mladosti...

Samo mi ni dan-danas nije jasno kako nismo zapalili onu šumu? Valjda zato što smo imali dovoljno pameti da upotrebimo bure? Da nismo - sada bi verovatno svi gulili krompir u Mitrovici ili Padinskoj Skeli, ali znate kako se kaže:


"Tanka je granica..."
.

21.10.09

Kraj interneta

ili: "Smrt W(r)eba"

Kako se sve desilo ostaće zauvek obavijeno velom tajne. Nikada nećemo saznati dali je sve izazvala eksplozija neke bojeve glave ili havarija u nekom velikom reaktoru. Moguće je i da se hiljadugodišnja radijacija pojavila tek posle, kada su serija stravičnih zemljotresa i cunamija razorili celu oblast...

Pre nedelju dana, u rano jutro 29. juna 2014. godine Kalifornija i veći deo američke jugozapadne obale potonuli su u okean.

Bila je nedelja i u prvi mah je izgledalo da će i pored nezamislivih ljudskih žrtava i razaranja, sve ostati manje više isto kao pre. Televizije su radile svoj posao, političari takodje, internet je i dalje brujao, doduše sa malo "štucanja" (dali zbog preopterećenja ili zbog velikog gubitka infrastrukture). Najveća briga bio je ogroman oblak radijacije koji se nezadrživo širio prema unutrašnjosti kontinenta. Kao da niko nije ni slutio šta će se desiti. A onda je došao taj ponedeljak.

Berze su za samo nekoliko sati uradile ono što zemljotres, cunami i radijacija nisu mogli. Do kraja dana milioni ljudi su ostali bez posla, a većina IT-dinosaurusa su se srušili kao domine. Zaštitni mehanizmi na berzama su samo malo usporili stvar. Paniku više niko nije mogao da zaustavi. U utorak svi su čekali u redovima ispred banaka. Sada su banke padale kao domine, a onda odjednom - više ništa nije funkcionisalo...

Panika se sa berzi preselila na ulice. Novac u bankama, ili u kešu - više nije bilo važno... Saobraćaj je bio u kolapsu, nijedna komunalna služba nije više radila - svi su pokušavali da spasu sebe i svoje... Ići na posao bila je poslednja stvar koja je bilo kome padala na pamet.

Telefoni su radili sve redje, polako je nestajala i struja, voda, kao i manje-više sve ostalo. Na celoj planeti ljudi su se za kratko vreme setili šta im je ZAISTA POTREBNO i potpuno ispraznili prodavnice. Ipak medijski prostor nije pokrio potpuni mrak. U etru su se nadmetali nebuloznim saoštenjima zbunjene i obezglavljene vlade, neke zlokobne paravojske, religiozni fanatici, i najobičniji ludaci i budale. Niko više nije imao pojma šta se dešava i šta će biti sutra. U daljini su se čuli pucnji, a dim se dizao u nebo. Glasine su bile strašne...

A onda su zbegovi krenuli u brda.

Ovo je možda poslednji post na svetu. Nema mreže na koji bi ga okačio, niti nekoga da ga čita. Kada se istroši baterija ostaće samo zapis na disku. Dok sve ne pojede rdja.

Ovo je kraj...

(originalni datum posta 5. Jul 2014. - promenjen je iz praktičnih razloga)
.

10.10.09

Monolog? Ili recitaciju?

.
Ova "hamletovska" dilema treba da jednu tešku temu upakuje u vodvilj. "Pomešane najlakše se piju"! (da se nisam sakrio iza Njegoševih ledja neko bi rekao da loših "koktela" ima više nego dobrih)... Ali da se vratimo na temu:


Ako ste ikada pročitali nešto (ili slušali neko predavanje) na temu prodaje - već znate da se sve vrti oko veštine, tehnike, umeća, itd. - POSTAVLJANJA PITANJA. Bazna ideja je: ako JA nešto kažem (pa makar da to i na licu mesta dokažem) to ostaje samo "običan EPP", ali ako to isto izgovori potencijalni kupac to postaje ISTINA oko koje smo se (u)saglasili. (Interesantno, ali najviše zahvaljujući televiziji - ljudi više ne veruju ni svojim očima!)


Najlakši put da se dodje do kolekcije "potrebnih saglasnosti" na putu ka prodaji - je kroz postavljanje pitanja, lukavo unapred smišljenih, i pažljivo uvežbanih do savršenstva. (Ako mislite da vas se "prodaja" ništa ne tiče - zamenite reč "prodaja" sa "razumevanje", ili "ubedjivanje", ili "plasiranje svojih stavova"...)

Kao i svi trikovi, i ovaj je NEKADA "žario i palio". On u stvari još uvek "satire" - ali uglavnom "domoroce", tj one koji nisu preterano informisani o tekovinama savremene tržišne ekonomije. Kad malo razmislite, i neki od najstarijih i "najprovaljenijih" trikova i dalje fukcionišu na odredjenom segmentu populacije (npr. telešopovi su u stvari varijanta monološke-hipnoze putujućih trgovaca-prevaranata, poput onih čuvenih sa divljeg zapada). Samo treba naći nekoga ko je spreman da sluša vaš monolog pola sata, polu-otvorenih usta...

Ali šta ako imate posla sa sagovornicima koji su dovoljno edukovani i iskusni da lako prepoznaju vašu "tehniku"? Iste knjige odavno čitaju oni koji se bave prodajom - i oni koji su njena "meta" (uostalom, te uloge većina od nas menja svakodnevno više puta)... Ako odbacimo pristup "kupiće ako im treba..." (i nije neki pristup, zar ne?) - ostaje nam da se vratimo "back to the basic". Dve stvari pri tome treba da budu u centru pažnje:

Na prvom mestu je poverenje. Ljudi nerado saradjuju sa konfuznim, nedoslednim, preterano euforičnim, očajnim, ili na bilo koji drugi način - sumnjivim sagovornicima. Jedan vrlo dobar tekst o kredibilitetu sam pročitao kod miss-cybernaut. Tiče se "on-line" kredibiliteta, ali razlike praktično i nema (osim čisto tehničkih). Mislim da delim njeno mišljenje da je ključ u doslednosti. To se odnosi kako na na kraće staze (u toku jednog ili par vezanih kontakata), a pogotovo na duže staze - pošto je pozitivna slika nešto što se gradi na mnogo načina, i u dugom vremenskom periodu.

Druga, još važnija stvar, su emocije. Čak i u najvećim korporacijama ne kupuju excel-tabele - već ljudi. Bez obzira na prirodu posla, oni to čine na manje-više isti način na koji kupuju cipele. Nije važno dali malo žuljaju (razgaziće se!). Nije važno ni dali ima jeftinijih (uvek ima jeftinijih!). Važna je hemija, i umeće da se na "nevidljivom bilbordu" koji je razepet u sali za sastanke, prikaže velika slika po meri sagovornika. Ono što On/Ona smatraju ZAISTA važnim i poželjnim. Radi se o često neuhvatljivoj prednost koja razdvaja poželjnog i korisnog saradnika - od zamornog i iritantnog "smarača". (Zanemarićemo dosadne napomene o tome kako prvo treba zadovoljiti opšte standarde)...


Da bi pravilno razumeli proces treba ga analizirati sa oba kraja. Šta je ono što nas pokreće (kada su uloge zamenjene)? Odgovor je u suštini jednostavan: ljudi ne saradjuju sa firmama, već sa ljudima. Neko ("naložen" na tehnologiju) će pitati: A šta sa "Amazon"-om ili "E-bay"-em? Odgovor je prost. Čak i "naj-amorfnije" uspešne kompanije vode računa da ostave snažan utisak kako u njima rade ljudi KOJIMA JE STALO.

Možete imati sve moguće sertifikate i standarde, ali ako glas na telefonskom automatu ima podsmešljiv prizvuk - Eeek!!! Ubrali ste minus veliki kao kuća! Tri kiksa i ispadate! Sledeći kiks može biti link na sajtu koji ne radi, ili vizit karta sa koje se razmazuje boja... A možda vas i lažem? možda ne spadate posle tri, već samo dva?


Nedavno sam se setio jednog davnog istraživanja: Testirali su reklamne slogane i tekstove iz TV i radio reklama opremom koja se koristi kao "detektor laži". Pogadjate: samo one najbolje su prošle test. Ako spiker ili glumac ne veruju ono što izgovaraju, bez obzira na njihovu tehniku ili talenat - piši propalo! Isto je i sa prodajom, ili direktnim kontaktom bilo koje vrste:


Veruju vam samo ako sami sebi verujete!

.

5.10.09

Dve nacrtane krave (u bekstvu)


Već neko vreme primenjujem jedan strašan trik: Čitam dve ili tri knjige istovremeno (što različitije - to bolje), pratim dosta blogova (neke namerno, a neke slučajno) + povremeno se ZAISTA POTRUDIM da iznenadim sam sebe nekom akcijom koja totalno "ispada" iz uobičajene rutine. Cilj možete da pretpostavite (delom je sadržan u naslovu).


Postoji nešto što se (ako se dobro sećam) zove "šalterski sindrom". Ako mi dozvolite uobičajenu dozu proizvoljnosti: stvar je u tome da ako dovoljno dugo radite neki posao koji je značajno ispod vaših mentalnih (ili kakvih god) sposobnosti, samo je pitanje vremena kada ćete atrofirati do nivoa gde će vam i taj imbecilan posao postati pre-komplikovan. Na žalost, video sam to mnogo puta... I ne verujem da sam (ni ja, ni bilo ko drugi) vakcinisan protiv tog virusa.

Na stranu to što veliki broj ljudi, ne samo što nije svestan opasnosti, već ih jednostavno nije briga. Čak i onaj (procentualno) mali broj onih koji su iskreno posvećeni svom usavršavanju, pre ili kasnije zapadnu u ozbiljnu krizu. Najgore u svemu je to što sve uglavnom shvatimo prekasno, kada je "entropija" već uzela maha. Nije teško pogoditi da je "recept" individualan, i to za svakog pojedinca, i za svaku SITUACIJU (nema garancije da će delovati dva puta). "Free your mind!" - zvuči tako izlizano... Možda zato što tako retko u tome uspevamo. Može se reći da je naš život ono što se dešava izmedju dva "shift-a", a samo ako smo posebno nadareni ili srećni imaćemo ih više od nekoliko...

Ipak ima jedna stvar koju možemo relativno lako da učinimo: (stigli smo i do krava). Proverite gde su one dve nacrtane krave! Danas sam shvatio jednu stvar u vezi japanske "Kai-Zen" poslovne filozofije: ona je kao štap koji ima dva kraja: Na jednom kraju je mogućnost za poboljšanje, kreativnost, umešnost, nove ideje, znanja, napori... A na drugom kraju je surova statistika i čvrsti "betonirani" standardi.

Ili u prevodu: jednostavan odgovor na komplikovano pitanje:


Gde su krave? (ili su možda bile ovce?)
.

29.9.09

Ugljovodonična banja



(ili Turizam u Pančevu)

Zvuči bizarno, ali u pančevu ZAISTA postoji "Turistička organizacija Pančeva". Naravno i mi Pančevci imamo pravo da volimo svoj grad (kakav god bio), ali sasvim je nejasno kakvi bi to motivi mogli da navedu eventualne turiste da posete naš gradić...


Već više decenija Pančevo je prepoznatljivo kao jedna od najvećih ekoloških crnih tački u regionu (a i šire). Izgleda smo u poslednje vreme i dodatno "napredovali" u tom smislu. Pa dobro - Tamiš, Nadel, Peskanu i druge uglavnom teško zagadjene turističke lokalitete ćemo izbrisati iz turističke ponude... Šta nam ostaje? Istorijske znamenitosti? Naravno! Možemo turiste da povedemo u obilazak najstarije pivare na balkanu... Uups! Ta nam je izgorela do temelja (a i ovu novu su zatvorili, tako da je sa "pivskim turizmom" gotovo). Pa dobro - ostaju nam kule-svetilje na ušću Tamiša... Jedino što je većina Pančevaca ušće videla samo na slikama (a i, kako čujem, kule samo što se ne sruše). Nedavno sam čuo i za jedinstvenu Weifertovu numizmatičku kolekciju koja bi sigurno mogla da privuče neke turiste... Ali izgleda je i to već "pojela maca"...

Ali ne treba kloniti duhom - eto na primer: imamo najjeftiniji hotelski smeštaj na balkanu! U sva tri objekta (Tamiš, Park i Štuka) možete da prenoćite "za Dž". Naravno ako vam ne smeta društvo (flora i fauna)...

U stvari kad malo razmislim, turizam u Pančevu je ideja koja obećava. Turisti novog doba sve se više okreću potrazi za neponovljivim DOŽIVLJAJEM. Traže se ektremne situacije, avantura, rizik, adrenalinski šok... Zamislite ovakav turistički paket: Budjenje medju klošarima i pacovima, uz sirene za hemijsku opasnost. Zatim sledi rekreativno plivanje u toksičnom Tamišu, a onda free-climbing (na sopstveni rizik) po ruševinama pivare.

A tek vazduh!





Znam da će mnogi moji sugradjani osuditi ove redove kao jeftinu kozeriju i kritizerstvo. Ne znam da li će se nešto promeniti ako ih uverim da nije u pitanju ironija, već da sam - sasvim ozbiljan. Razmislite malo: Ako 50 godina ni jedna lokalna vlast nije imala sposobnosti ili kapaciteta da promeni bilo šta (mislim na bolje) zar to ne znači da je Pančevo već platilo biološku cenu? Očigledno je da su Pančevo, na ovaj ili onaj način, odavno napustili svi koji su mogli nešto da promene. Mi koji smo ostali moramo da budemo pragmatični, i da pokušamo da od naše nesposobnosti i mazohizma napravimo brend. Kao što znate BREND bi (po definiciji) trebalo da bude nešto specifično i jedinstveno. Budite pošteni i priznajte sami sebi: Na šta ste tačno mislili kada ste poslednji put ovo izgovorili:

"...to nema NIGDE! Samo u Pančevu!"
.

26.9.09

Izbor za naj - reklamu

.
Pomozite našoj renomiranoj turističkoj agenciji da izvrši izbor za najbolji od tri ponudjena predloga (od strane moje malenkosti). Posteri, flajeri i sličan propagandni materijal su namenjeni mladjoj populaciji u sklopu nagradnog kviza, koji će neke od učesnika odvesti na atraktivna putovanja. Možda se i vi nadjete medju njima (ako uzmete učešće u glasanju?) Nije važno koji predlog će izabrati - važno je vaše mišljenje!

predlog br 1:




predlog br 2:



predlog br 3:


.

15.9.09

Prohujalo...

.
Interesantno kako mnogi uspeli pokušaji ostanu "samo za naše oči", ili se realizuju u tako simboličnom tiražu da nam na kraju bude krivo. Desi se ponekad (nažalost!) i obrnuto... Ove savremene tehnologije mogu da nam pomognu (bar u prvom slučaju).

Da ostane neki trag...
.

13.9.09

10 TOP-zabluda

(10 uobičajenih zabluda u vezi grafičkog dizajna & štampe)

1. "A zašto nije ispalo kao na ekranu?"

Većina efektnih prizora sa ekrana nisu ni nalik odštampanoj verziji (i obratno!). Za detaljno objašnjenje bi trebalo bar 350 strana, ali najjednostavnije rečeno: "Ekran obično sija u mraku (a papir samo u Černobilu)."

2. "Da li možete da mi uradite JEDAN KOMAD da vidim kako će da izgleda..."

U stvari možemo! To se zovu makete, probni otisci i sl. U zavisnosti od složenosti i korištene tehnike koštaju od nekoliko desetina do nekoliko stotina eura. Zato se obično rade za poslove kod kojih je ovaj trošak zanemarljiv u odnosu na ukupnu vrednost posla (tj. rizik). Za manje budžete sasvim zadovoljava i simulacija na monitoru (ali obratite pažnju na " 1")

3. "Dizajn? Komšija ima MALOG koji "rastura" te kompjutere, on će to začas..."

Mnogi od nas su nekada davno bili "komšijin mali". Posle su (neki) išli u školu, pa godinama radili i učili (a oni najbolji uče i dalje...) A što se talentovanog "komšiluka" tiče, naš narod ima jednu poslovicu: "Ko sa decom spava - upišan se budi"...

4. "Pronaći ćete neku dobru sliku na internetu..."

Mm, da... Internet je čudo (sam po sebi)! Ali u praksi to malo teže funkcioniše. Ono što valja - obično i košta! Ima dosta solidnih fotografija za MALE pare, čitavo more "nekakvih" fotografija za džabe... Ali "super fotka za dž"? Verovatno ih ima koliko i igli u plastu sena.

5. "Ja sam nešto SAM dizajnirao... Nisam stučnjak, ali mislim da je genijalno - zar ne?"

Šta mislite da će odgovorite vaši najmiliji, priljatelji, rodbina, poslovni saradnici, a pogotovo neko ko očekuje da od vas uzme neki dinar - kada vide da vas je zahvatio ovaj "virus". Sujeta nam svima dodje glave. Kad-tad!


6. "Mi bi hteli nešto sasvim originalno, ali ne bismo radili mnogo za početak..."

Za ovo bi bila potrebna malo dublja analiza potrošačkog mentaliteta. Svi mi (kao prodavci) bi želeli da dobijemo što bolju cenu za svoj proizvod. Istovremeno (kao kupci) smatramo da prodavcima činimo uslugu što smo ih "pogledali". Izgleda je NAIVNOST važan element (u obe uloge).

7. "Brzo, Kvalitetno i Jeftino."

(vidi pod "6")

8. "Ako možete da mi uradite jedno 5-6 idejnih rešenja do sutra..."

Ovo je već treći put - " vidi pod 6" ( tj. "666" - djavolja rabota!). Mnogi su zaista "prodali dušu djavolu" da bi razrešili ovaj čvor. NTL (Nenormalna Tržišna Logika) kaže: "pruži više od konkurencije, zadovolji svaku potrebu, izadji svakom klijentu u susret..." Svakodnevno postižemo nemoguće. Kako? (Teško da je ovo isključivo vezano za Grafičare?)

9. "Mi smo znate u velikoj gužvi sa poslom pa nismo ništa stigli, a u ponedeljak počinje sajam..."

Zašto neki klijenti misle da su dizajneri (i grafičari) nekakvi supermeni, koji ne jedu, ne spavaju, mogu da skoče 10 metara u vis, i podignu dve palete papira levom rukom? I zašto misle da takvi "super heroji" 365 dana godišnje sede besposleni i samo čekaju klijente koji su debelo zakasnili? Ili je to ono: nada umire poslednja? Ma šalim se - samo dodjite, čekamo Vas!

10. "PET DANA! Pa ja to odštampam na mom štampaču za dva minuta!"

Može se i ozbiljno odgovoriti na ovo analizom cena otiska na ink-jet, laserskoj, digitalnoj ili ofset štampi (ili analizom odnosa kvaliteta, cene i brzine). Ali neke zablude je najbolje "iskulirati"...

Uostalom, svi imamo pravo na zablude...
.

4.9.09

Dve izreke

.
Da bih rešio problem sa jednom izrekom setio sam se druge:


"Odelo (ne) čini čoveka". Kao što verovatno znate - latinski original ove izreke zasnovan je na antičkom "dres-kodu" gde se po boji ili vrsti toge tačno znalo kom rangu, cehu, odnosno profesiji je pripadao čovek koji je nosi. Smisao izreke je bio "da smo ono čime se bavimo" - odnosno da naša profesija, uloga u društvu (ili društveni status?) čine ono što zapravo JESMO.

Kakva je tačno bila sudbina ove izreke - ne znam pouzdano. Mogu samo da nagadjam da su je (na primer) "iskrivili" Benediktinski kaludjeri u mračnom srednjem veku, ili Puritanci za vreme reformacije, ili možda Pariski Komunari, možda Marksovi vatreni sledbenici... Nije uostalom ni važno - neosporno je da je takva (izvrnuta) stigla do našeg doba. Osim ubačene negacije, izmenjen je potpuno i fokus ideje. Umesto prožimanja društvene uloge i suštine ličnosti, nova "frizirana" izreka se bavi - stajlingom! Doduše ona nagoveštava da postoji "nešto više" od spoljašnosti, ali se zadovoljava da kaže "šta to nije" (a ne kaže "šta jeste" - nove mudrosti su obično vrlo nedorečene).

Poenta priče je da vreme menja istine tako što gomilajući sitne promene (veličine zrna peska) gradi velike meandre koje skreću i rasplinjuju našu pažnju na stotine razgranatih tokova...

A koja beše druga izreka?

Recimo: "Dali je moguće starog psa naučiti novim trikovima?"


Ne osećam se naročito star (češće se osećam kao pas!) - ali znam da mi je sve teže da "sustigem" sve što bi trebalo. Najteže mi padaju pokušaji da ostanem u toku sa svom tom gomilom stvari koje se dešavaju sve brže... Bilo bi verovatno lako (ili bar lakše nego ikad) sa svim prednostima koje nam pruža novo doba, kada bi samo bilo dovoljno vremena. Ili bar kada bi druge stvari (npr.trivijalna borba za opstanak) oduzimale malo manje vremena i energije?

Ipak mislim da je posredi samo privid. K
oličina "trikova" kojima sam u poslednje vreme ovladao je nekoliko puta veća od više-decenijskog proseka. Frustracija potiče od SVESTI koliko smo blizu cilja, a nju retko imaju oni koji su ispali iz igre... Znači i ova izreka može da se "izokrene"...

Moram još nešto da vam ispričam: Pojavili su se nedavno Rusi (novi vlasnici) u jednoj našoj velikoj kompaniji. Umesto očekivanih pijanih Baćuški pod krznenim kapama - osvanuli su "Japiji" koji postavljaju čudna pitanja. Znate li koje pitanje je pokosilo većinu nekadašnjih menadžera?

"Šta ste radili na svom usavršavanju u poslednjih 5 (ili 10) godina?

Izgleda se učešće u politici, kafanska i slična druženja ne kotiraju naročito.

Ali, dresura je počela...
.

31.8.09

Ušteda na moždanoj masi

.
Ovo nema mnogo veze sa uobičajenom tematikom ovog bloga, bar ne direktno. Danas sam slučajno imao da "ubijem" neko vreme šetajući se starim krajem iz tinejdžerskih dana (Zvezdara, oko "Cvetka") . Sasvim dovoljno vremena da primetim neke stvari koje se ne vide u brzini, kroz prozor automobila. Na sve strane su nikle neke sumorne institucije tipa: "Sve za 100 dinara", "Kineski butik", gomila kladionica, buvljak (one najgore vrste), skoro isti takav buvljak (vrlo nalik na kineski butik) u stotinama okolnih lokala...

A na vratima biblioteke "Vuk Karadžić" cedulja koja počinje rečima: "Poštovani čitaoče, biblioteka do daljeg neće raditi..." Cedulja izbledela od sunca, unutra knjige u kutijama i prašina na policama...

Istovremeno, slušam ovih dana kako partijski PR-ovi proklamuju spasonosno rešenje za "nesporazum" sa MMF-om i Svetskom bankom: Lokalne samouprave ZAISTA imaju previše "gladnih usta" na grbači! (Zatim sledi spisak od koga se ledi krv u žilama): "150 zaposlenih u lokalnom pozorištu, 50 zaposlenih u lokalnoj Biblioteci..."

Prosto već možete da VIDITE buvljake kako se proširuju, nove kladionice koje niču, i novu "malu privredu" zasnovanu na savremenom marketingu i OČAJU... (i tinejdžere kojima umesto knjiga iz ranaca vire dvolitarke).

A knjige se iz biblioteka (zajedno sa bibliotekarima?) odavno već sele na buvljake. Tri za sto (dinara). Samo toliko? Šta ima veze, to ionako ništa ne vredi - braća Cigani pokupili sa kontejnera...

Uostalom ti "načitani" će se lakše snaći u toj tranziciji. Zamisli šta bi bilo kad bi umesto njih najurili one partijske parazite...

Pomrli bi od gladi.

Daće Bog.
.

29.8.09

Bih, il' ne bih...

.
Vukao sam se danas u koloni automobila iza jednog zemljaka s one strane Drine. Iz čiste dosade "dizajnirao" sam mu novu nalepnicu...
.

28.8.09

36 sati za običnu kutiju!



Novi "film" čiji je scenario zasnovan na ranije objavljenom postu "Drama" (17.03.2009). Kada se 36 frenetičnih sati sabije u dva minuta, pa još na sve doda simpatična muzika... Uostalom, da vam ja ne prepričavam:

Uživajte!

.
.

27.8.09

Da li verujete u Deda Mraza?

.
Dobio sam ovih dana zahtev za ponudu koja bi dobar deo štamparske industrije mogla da izvuče iz krize. Okvirna bruto vrednost bi bila (da nije, najverovatnije, u pitanju nesporazum) oko 1.000.000 eura. Par stotina hiljada više-manje... (ovo "više-manje" nisam mogao da odolim... Zvuči tako "tajkunski"...)

Sa vremena na vreme pojave se tako neki zahtevi, tenderi, ili šta god. Uglavnom preko malo poznatih agencija, ili firmi "koje tek počinju". Vrlo nervozni klijenti, "napaljeni", i u velikoj žurbi... Obično se lepo nasmejemo i zabavimo, ali ono nekadašnje dete u nama bi volelo da se bar jednom ispostavi da u svemu tome ima, makar i trunka, istine...

Možda se zaista te pare negde i "zavrte", uostalom neko kupuje sve one besne jahte, i one "bolesničke" automobile... Da bi ste spiskali 200.000 eura za 5 minuta verovatno treba i da ih zaradite za isto vreme?

Ili da vam ih donese Deda Mraz?
.

18.8.09

Letu ide kraj...

.

Business as usual...

Ova gungula u vezi godišnjih odmora je samo još jedan stres u nizu... Naravno prija "resetovati" se malo... Ali, prija i vratiti se u kolotečinu...

Idemo dalje!

.

31.7.09

Elvis has left the building!

.
Čujemo se posle odmora (02-12.08)

.

30.7.09

Peace on earth, and...

(...dobra volja medju ljudima!)

Danas sam se čuo telefonom sa gospodjom X:
- "Zovite me danas na mobilni, u bilo koje doba dana ili noći... Važno mi je da TU STVAR sigurno završimo, da mogu sutra mirno da idem na odmor..." - rekao sam joj.
-"Potpuno vas razumem. Ja ću vam TO poslati mailom kasno večeras... Znate, imam malu decu, pa radim kad njih stavim na spavanje..." - reče mi ona.
"Isti slučaj! Potpuno Vas razumem... Budite bez brige - sve će biti u redu..." - razumeli smo se kao da živimo pod istim krovom 30 godina.

I tad mi je pala na pamet ta misao: Svi smo mi super osobe, samo ako imamo sreće da pridjemo jedni drugima...

... na pravi način.
.

27.7.09

Mnogo dizajna - za malo para!

.
Ovo nema baš mnogo veze sa uobičajenim (masovnim, preovlađujićim) shvatanjima o suštini i smislu grafičkog dizajna. Što se mene tiče - to je problem pomenutih shvatanja - a ne moj !!! Dizajn, onako kako ga ja vidim, treba da rešava probleme, a najveći i najčešći problem je - problem novca.

Primer za analizu: Većina malih privatnih apoteka ima skromnu ali vrlo raznovrsnu proizvodnju. Razni biljni čajevi, kreme, kapi... Nekoliko desetina različitih proizvoda, koje treba adekvatno opremiti... Zadatak je vrlo zahtevan, i obično toliko skup da su čak i najprostije "signature" (etikete sa jednobojnim natpisima) u minimalnim tiražima za ofset štampu - suviše skupe za većinu apoteka.

Moj predlog rešenja problema počiva na činjenici da je većina apoteka u poslednjih par godina "kompjuterizovana" toliko da raspolaže sa bar jednim računarom i jednim kvalitetnim štampačem. Tipska ricovana etiketa (u ofset full-koloru, sa svim potrebnim generalijama, + malo komercijalnog "stajlinga") + predvidjenim mestom za uštampavanje naziva proizvoda + odgovarajući šablon-softver + univerzalne kesice za čajeve...

Amerikanci bi rekli: "One size - fits all"... Uostalom, slika govori sve: Svi proizvodi dobijaju prepoznatljivu liniju i profesionalan izgled. Dakle, baš kao u naslovu: "Mnogo profesionalnog dizajna - za sasvim malo para...

Naravno ovakva logika (filozofija?) je primenljiva i na mnoge druge slučajeve. Mnogo toga postaje MOGUĆE, onog trenutka kad prihvatimo tezu da dizajn nije elitistička "zafrkancija", već običan ALAT - za rešavanje svakodnevnih (načešće novčanih) problema.

Oni koji su pratili link i videli cenu paketa (a bave se dizajnom) sada su verovatno zgroženi, i kao da ih čujem: "To je ponižavajuće! Damping! Od čega MI da živimo..." Moj odgovor je: Da li ste čuli za u poslednje vreme (na internetu) vrlo popularan izraz "free-business" ili "free-economy"? Sve je više poslovnih modela koji prate sličnu poslovnu filozofiju da NEŠTO (ponekad naizgled SVE) nude besplatno! U našoj priči dizajner ne prodaje - već RENTIRA svoju kreaciju, i tako SA-učestvuje u zajedničkom tržišnom uspehu (što duže neka ideja bude živela - duže ćemo (i više!) ubirati njene plodove. Naravno, sve to pod predpostavkom da jedini problem koji uspešno rešavamo...

...nije naš sopstveni !
.

24.7.09

Kad cvrčci spavaju....


Potraga za skrivenim vezama je (bar u mom slučaju) važan deo kreativnog procesa. Kakvim vezama? Mogu biti zasta raznolike: od manje-više očiglednih uzročno-posledičnih, preko raznih simboličnih, asocijativnih, do vrlo suptilnih i dubokih - ponekad i sasvim apstraktnih, poput simetrija i ravnoteža...

Uzmimo na primer frazu iz naslova. Pošto sam se nedavno preselio (nakon 35 godina provedenih u centru grada) u kuću u predgradju, pun sam raznih utisaka. Taj sa cvrčcima je vrlo fascinatan. U ove letnje dane ispraćaju me na spavanje i doprinose opštem večernjem "štimungu", ali trebalo mi je dosta da shvatim da su istovremeno i uzrok čudne nesanice sa kojom sam se suočio. Tek posle par dana shvatio sam da se redovno budim nekoliko sati pošto sam zaspao - zato što cvrčci u to vreme zaćute! (verovatno i oni odu na spavanje?)

Ne znam dali se to desi naglo (kao po komandi) ili u par minuta, ali razlika u "buci" je zaista velika. Naravno većini drugih umornih spavača - ova napadna tišina "ne bode oči" (tj. uši), ali ja se redovno probudim, piljim tako u plafon, i pitam se: "Šta bi sa cvrčcima?"

U kom pravcu bi mogla da krene ova priča? Naravno imam već mnogo ideja za razradu (ali nažalost - ne i vremena za to)...

Nije ni važno... Ipak, pomerili smo se "sa mrtve tačke"...

A to je kreativni pomak, zar ne?
.

23.7.09

Zastavice


Dali ste znali da je (po ustavu Srbije) grb na zastavi Srbije pomeren prema "motki" za tačno 1/7 dužine zastave? Iskreno - nisam ni ja (mislio sam da je grb na sredini). Menjali smo, doduše, zastave, registarske oznake, pasoše, nazive zemlje, internet domene...

Nadamo se da je sve to prošlost... A, ako ste gledali Svetsku Ligu ovih dana (radi se o odbojci- prim. aut. za neupućene) mogli ste da vidite da su se u Areni pojavile ovakve zastavice - 100% po "knjizi standarda" iz Ustava.

Sad znate i kako znam ono za 1/7 (20.000 zastavica! Nije šala!)

8.7.09

Kai-Zen tranzicija

.
Ponovo sam se vratio posle dužeg vremena jednoj inspirativnoj knjizi (odnosno ideji koju obradjuje). Radi se o "Kai-Zen"-u, tj. o japanskoj poslovnoj filozofiji stalnog (postepenog) napredovanja. Odprilike onako kako glavni junak iz Kusturičinog prvenca "Doli Bel" kaže: "Svakog dana, u svakom pogledu..."

Verovatno ću još pisati o toj temi, tj, knjizi, o mnogobrojnim zanimljivim primerima i tehnikama, ali sad bi hteo da se osvrnem na moju omiljenu "utopiju" - onu o Srpskim Japancima...

Slušao sam pre izvesnog vremena na radiju gospodina koji je osnivač društva Srpsko-Japanskog prijateljstva (na žalost, ne znam mu ime - ali saznaću). On je vrlo ozbiljno i argumentovano tvrdio da sa Japanom i Japancima imamo mnogo više sličnosti nego razlika. Ta teza dobro "drži vodu" kada se pogleda iz ugla "Pravog Srpskog Domaćina". Ključne osobine: štedljivost, marljivost, častoljublje, gostoljubivost, kult predaka, ponositost, odnos prema zemlji (komšijama, zajednici...) Sve se poklapa do detalja!

Izgleda da je "biološki materijal" dobar, ali nedostaje jedan bitan element za uspešno sprovodjenje Kai-Zen filozofije: Menadžment!
Uloga menadžmenta u Kai-Zen konceptu je da stvori okruženje i organizaciju u kojoj će svaki pojedinac biti procesno orjentisan na poboljšanje. Pri tom se ne nagradjuju i stimulišu samo rezultati, već i pokazani trud i privrženost poboljšanju.

Primer koji vrlo plastično ilustruje sveprisutnu Japansku Kai-Zen praksu odnosi se na grupu servirki u Tojotinoj kafeteriji, koje su jedne godine dobile prestižnu "Predsedničku" nagradu (sibolično priznanje koje dodeljuje i uručuje lično predsednik kompanije). Nagradu su dobile u izuzetno oštroj konkurenciji (praktično svih zaposlenih) zbog zanemarljive uštede (po našim merilima) koju su ostvarile na - racionalizaciji potrošnje čaja! Ovaj gest više govori o samom menadžmentu, o njegovoj taktičkoj dalekovidosti i briljantnom smislu za masovnu motivaciju, nego o nekakvim "nacionalnim osobinama". Siguran sam da nema te nacije kojoj ne prijaju pohvale, priznanja i nagrade (baš kao što nikom ne prija ignorisanje i nipodaštavanje).


Zaključak?


Mi smo Japanci koje je upropastio loš menadžement. Dok su 50-tih i 60-tih, 70-tih...itd, godina Japanci hitali (upornim malim koracima) od siromašne ratom razorene zemlje, ka statusu druge ekomske sile sveta, mi smo pevali: "Radio ne radio - svira ti radio!". Sećam se nekog profesora marksizma koji je veličao činjenicu da se proizvodna traka u Kragujevcu kreće tri puta sporije od od one u Torinu, a pet puta od one u Detroitu... Idiotsko obrazloženje je glasilo da pošto nema kapitalista (i sav profit ostaje radnicima - sic!) naš sistem je OČIGLEDNO najhumaniji i najbolji! (Do Japana u to vreme nisu mogli ni da "dobace")

I šta sad?


Naši industrijski radnici su u medjuvremenu od naj-lenjih postali naj-nezaposleniji, Velika Zemlja Dembelija je u medjuvremenu pukla po šavovima jer nisu znali kako da drugačije reše pitanje astronomskih medjusobnih dugova...
(to sa dugovima se ponavlja i u novim - sve manjim i sve zaduženijim Dembelijama) A menadžment? On je hvala na pitanju - živ-zdrav-i-debilan, i vodi nas i dalje. Kaže jutros premijer: "Mislim da smo dotakli dno ali sad polako idemo gore... Doduše, možda ćemo opet da padnemo na dno, ali..."

Šta reći, osim:

Banzai!

.

29.6.09

Draža je nosio "lenonke"

.

.
... kao i Mihajlo Pupin,
Henri Matisse, Bertolt Brecht, Nikolai Rimsky-Korsakov, Jean-Paul Sartre, Ozzy Osbourne, Sigmund Freud, Frank Lloyd Wright, Mahatma Ghandi, Buckminster Fuller, Le Corbusier...

(a i meni je vid nešto oslabio u poslednje vreme, pa eto razmišljam i o tome...)
.

24.6.09

Vino od vrbe

.
Posle "Srpskih Banana" smislio sam još jedan epohalan brend: "Vrbovo Vino" (TM), tj vino od vrbe... Čisto za slučaj da me neko ne preduhitri, rešio sam da ideju (danas, 24.06.2009) javno objavim i na taj način registrujem pravo prvenstva za slučaj eventualnog spora oko autorskih prava... Uskoro objavljujem i sliku originalne ambalaže na ovom istom mestu. Idealan poklon za svaku priliku! Najoriginalniji suvenir iz Srbije! Očekivana cena ovog kvalitetnog belog vina sa geografskim poreklom biće oko 400-450 dinara (4-5 Eur) + poštarina i pakovanje.

Ako slučajno niste do sada skontali kako se pravi vino od vrbe:

Pa kad na vrbi rodi groždje...
.

20.6.09

Ekologija ili istina?

.
Ekologija je jedna od važnih tema u dizajnu već više od 100 godina. Naravno mislim na PRAVI DIZAJN, onaj koji "rešava probleme" za razliku od STAJLINGA koji se bavi samo površinskim "face-lifting-om"... (Toj zbrci, koja je mnogo više od terminološke - treba posvetiti neki drugi prostor i vreme, ali da se vratim na temu:)

Jedan moj prijatelj je ironično prokomentarisao "renesansu" papirne ambalaže rečima: "Sve šume posekoše zbog ekologije!" Na tu lucidnu opasku prvo sam se nasmejao kao na loš vic, a onda sam shvatio da, iako to zapravo i nije vic, ima mnogo toga smešnog (ili bolje: tragi-komičnog) u vezi trendova kojima prisustvujemo...


Kao i u mnogim drugim kontraverznim pitanjima današnjice celu stvar komplikuju diktati poput "korektnosti" i preovladjujućih (statistički) stavova, ili tzv "javnog mnjenja". Odgovori na komplikovana pitanja poput: kako se formiraju te "istine", kome ili čemu služe - verovatno su negde u (strato)sferi izmedju teorije-zavere i teorije-haosa. Jedno je sigurno: ISTINA uglavnom nema nikakve veze sa razvojem stvari. Najbolji primer za to koji sam čuo je vezan za neuspešan pokušaj ukidanja projekta reciklaže u New-Yorku. Iako je nezavisna komisija egzaktno dokazala da projekat ne samo da je finansijska katastrofa, već pravi više štete nego koristi - "javno mnjenje" je odlučilo da se projekat nastavi. Cilj tih i takvih projekata nikada nije ni bio spas planete, već "spas savesti" potrošačkog društva.

Ako je sve dim i magla, samo šarena bajka namenjena konzumentima, kako zasta stoje stvari, i šta zapravo mogu i treba da učine oni na kojima je glavna odgovornost za produkciju? (Mislim naravno podjednako na dizajnere i na finansijere, tj.naručioce poslova).


Nedavno sam u čekaonici dečijeg dispanzera video kako su se medicinski radnici poslužili propagandnim materijalom jedne farmaceutske kuće da spreče promaju da zatvara širom otvorene prozore. Ova "inventivna upotreba" ima dvostruku simboliku - neke vrste reklame bukvalno ne vrede ništa, a čak i "prosečno inventivna" čistačica može da pokaže "marketingu" pravac u kome treba ići. Da li smo nešto propustili?

Zapravo, sa teorijom je sve u najboljem redu. Ogromna većina ljudi uključenih u proces su kompetentni i "up-to-date" informisani o najnovijim marketinškim doktrinama. Odakle onda taj jaz izmedju jasno definisanih ciljeva i stvarnih efekata? Kako to da (svi, stalno) pucamo u prazno i tek ponekad slučajno "ubodemo" metu? Zašto se deponije pune sve brže, a biblioteke, muzeji i galerije sve sporije? (a pritom smo sve siromašniji i kao pojedinci i kao civilizacija?)

Verovatno je svaka generacija imala isti "trip" (da od njih počinje Novo Doba) ali post-kunzumerističko društvo je po svemu sudeći došlo pre svojih proroka. Protivrečnosti su tolike da nema potrebe za dodatnom analizom. Ono što nam treba je izlaz za slučaj opasnosti. I to HITNO!

Pretpostavljam da sada zvučim kao oni "mahniti propovednici" koji idu ulicom i viču: "Pokajte se!". Što reče Duško Trifunović: "Baš me briga, mene niko ionako ne shvata preozbiljno... " Uostalom moja "misija" i nije da dajem odgovore već da postavljam pitanja. Imam jedno dobro: Šta ako je npr. ova kriza uvod u "stvarno krupne" promene? Šta će se desiti jednog dana kad krene lančana reakcija "post-konzumerističke" filozofije: "A šta će to meni?" i sveopšteg urušavanja potrošačkog društva, tržišta, ekonomije, jednom rečju: sveta koji poznajemo?


(ako mi ne trebaju stvari koje za mene proizvode - onda sam i JA potreban koliko i stvari koje proizvodim...)


Ova priča bi trebalo da ima neku pouku? Neki optimistički ugao? Pročitajte još jednom prethodni pasus (u zagradi) - samo sporije. Mmm... ali nama TREBAJU (bar neke od) stvari koje čine život lakšim i/ili lepšim. Meni bi, na primer, bilo vrlo mrsko da moram da sadim boraniju da bi moja porodica imala šta da jede, ili da na posao (kakav god) moram da u julu (ili februaru) idem biciklom...Sa druge strane - postoje milioni stvari kojih bi se mogao da odreknem za čas (nažalost neke od njih i sam proizvodim)...


Budite budni! Budućnost dolazi...

.

18.6.09

Sanatorijum za work-o-holičare?

.
Mesto za kontrolisanu (nadziranu) apstinenciju od rada? Uz pomoć (neznatno) modifikovanih tehnika za odvikavanje od npr. kocke, pušenja ili tabletomanije? Nešto lično: dizajn prostora lišenog mogućnosti da se u njemu bilo šta popravlja, prepravlja, ispravlja, usavršava, ili da se bavi bilo kakvom smislenom delatnošću, koju je (bar teoretski) moguće komercijalizovati ili razviti u posao?
(mogao bih na toj ideji da "PORADIM" - kad uhvatim malo vremena...)


Ma, neee... Nema šanse! Zamišljam likove (a i sebe medju njima, što da ne!) koji zure u crnu tačku na belom zidu, okruženi mirisom štapića za meditaciju, u pozadini prijatna opuštajuća muzika...

A iza spuštenih očnih kapaka - haos od ideja koje se roje, i košmar planova koji samo čekaju da isplivaju na "Things-To-Do" listi...


Neke ideje je (ipak) nemoguće ostvariti.
.

9.6.09

Bog pomaže...

.
... onome ko sam sebi pomaže!

Ova narodna mudrost mi je oduvek bila omiljena u ovakvim situacijama (krize). Provedem tako celo pre-podne obilazeći potencijalne klijente na živopisnoj lokaciji, još živopisnijeg naziva "Kudeljaski Nasip" (nije ni blizu tako loše kao što zvuči), - a kad se najzad dokopam kancelarije dočeka me telefonski poziv od - Kanadske ambasade!

Radi se o poklon-kutijici za (slatku) promociju olimpijskih igara u Vankuveru 2010 godine.

Ovo je naravno samo gruba ideja ali mislim da je ispala baš simpatično...

Hvala!

.

27.5.09

Raspirivanje optimizma

.
Kontakt jedan-na-jedan! Kako je ono rekao onaj legendardni prodavac: "dvadeset puta dnevno, stomak u stomak!" Jedini spas za našu (ili bilo čiju) ekonomiju je u "pomeranju novca". Novac ne sme da spava (kao u onoj reklami) već mora da kruži. Dok ga jedni vuku, drugi treba da ga guraju (ili obrnuto, samo je važno da svi ne rade istu operaciju u isto vreme).

Kriza nastaje kada strah sakrije novac u fioke, kase, slamarice, čarape... Strah je veoma važan. Strah je smrt za optimizam, a bez optimizma novac spava.
Naš ministar je izgleda nešto načuo o tome, ali izgleda da nije baš dobro razumeo (trik je u PRAVOM optimizmu, a ne u crnom humoru).

Bavim se biznisom već dve decenije, ali sam tek danas shvatio jednu bitnu stvar u vezi direktnog kontakta. U čemu je direktan kontakt superioran u odnosu na sve druge načine komunikacije? Jedini zaista efikasan način za prenošenje optimizma je pogled oči-u-oči. Sve ostalo je manje sugestivno. Nije čak toliko važno ni šta govorite, ni kakva je zapravo vaša ponuda. Način na koji to činite je jedino što zaista može da pokrene stvari.

Možete naravno biti aktivni i iz očaja, ali će i rezultati biti takvi (očajni). A gde da nadjemo taj deficitarni optimizam? Tu je on, samo malo razgrnite strah i pojaviće se... Ili se malo osvrnite oko sebe i videćete mnoge bezbrižne ljude koji se ludo zabavljaju...

Nisam upoznao mnogo prodavaca koji su znali ovu tajnu, ali svi koji su uspeli da ostave dobar utisak bili su definitivno iz te grupe. Ako ste ikada sreli nekog ko zrači entuzijazmom, iz čijeg svakog gesta i izgovorene reči "pršti" optimizam i rešenost da se krene "u berbu", znate o čemu govorim. Prilike se svima pružaju, samo ih neki "beru", a drugi čekaju da im padnu u krilo.
Dosta priče. U akciju!

Za kraj mali test:

Dali je polu-puna ili polu-prazna?
.