Znojava, krvava i zadihana bratija
bučno je zaposela kapetanove odaje. Neki su posedali oko velikog
hrastovog stola, drugi su stajali, a oni najranjaviji posedaše na pod…
Kapetan Sedokosi ćutao je neko vreme
čekajući da se žagor smiri, a onda zaškriputa grozno zubima, i
strahovito tresnu šakom o sto. U prostoriji zavlada grobna tišina.
- Gospodo lopovi , i ostale vucibatine!
.
No comments:
Post a Comment
Voleo bih da čujem vaš komentar: